Zastajem
Ti hodaš
Odraz neba u vodi, pomiješane boje.
Srce ne tuče pravilnim ritmom
Zastoj je , suženje, nakupilo se
Zaljepilo za stijenku vene, smeta, bode
Ni oči nisu ono, što bile su juče.
Danas su prazne, sive, ne modre
Oblačim crno… bez boje ( rado bi tirkiz)
U jutru zastoj je!
Netko je otišao? Tišina pita!.
Bog u meni pomiče breme svoje,
Stoljeća se smjenjuju, dani su ništa,
nesagledivi krajevi Križnoga puta.
Kuham kavu, slažem suđe, pričam,
Jutarnje vijesti slušam…usput i čitam.
Ne
Nemoguće.
Daleko sam
Na obali nepoznata mora
sjedim i tišinu pitam
Tko li sam.
