Vrijeme se ovih dana mjeri nedostajanjem.
Mojim prstima koji ne dotiču tvoje.
Dužinom mog nokta,
toplinom dlana,
dahom,
ispucalom kožom na licu od vjetra.
Tvoju odsutnost mjerim po dužini
brade beskućnika,
brojem koraka koje načinim
do obližnje pekare,
toplom čokoladom koju
svaki put prolijem po sebi.
Čak su mi i kišni dani sinonim za tebe,
iako znam da ne voliš kišu.
ulični svirači i pjesme koje ne razumijem.
Vrijeme se ovih dana zaista mjeri nedostajanjem,
tebe meni,
mene sebi.
Suviše je stvarnosti oko mene, da bi mi dozvolili da volim.
