fbpx
spot_img

Olga Tomović: Visokomoralni sadizam

Na trenutak sam zastala, pomislila sam da je sila zla suviše jaka i da joj se ne mogu odupreti drugačije do ignorisanjem njenog postojanja. Ali, onda shvatih da se zlo samo širi ako se ne osvetli i da ima takvih primera kroz istoriju na pretek. Počevši od Svete Inkvizicije, Krstaških ratova, pa do Hitlerovog nacizma. Uvek uz prave reči i velike i svete ciljeve, a sa najgorim i najnižim ljudskim porivima.

Zla vremena zahtevaju jako svetlo (makar to koštalo onog ko ga nosi mnogo više nego što je ljudski moguće podneti). Nije moja misao ona da su moralisti najgori soj egomanijaka, oni su uvek u pravu, nameću svoje standarde i svoj moral i ne trpe kritiku, niti su spremni da prihvate ljubav i drugačije stavove. Tu su da skrešu sve što se ne ukalupi i uvek su spremni da svoj ego nahrane suzama onih koje razapinju (bilo na krst, bilo rečima). Uživaju u nanošenju bola, to je njihov cilj, poraziti neistomišljenke, misfite, utrti osmeh, sahraniti neprijateja svojim uzvišenim sadizmom.

Većina loših radnji se odmah da uočiti, zlo se retko krije, jer mu se žuri da ukalja dušu. Ali postoji i ono zlo koje se tako duboko sakrije u dobra dela, da se uoči samo onda kada propalaca pocepanim jezikom, samo onda kada je dovedeno do duše kojoj ne može da odoli, pa je ugrize i javno se otkrije, ali to je retkost. Moralisti se sakrivaju iza Biblije, iza uzvišenih misli, iza slatkorečivosti i nepobitnih činjenica koje vade po potrebi kao apsolutnu istinu, kao dogmu. Primer, činjenica je da je neko ateista, i to je nemoralno, jer Bog postoji, ali je takođe i činjenica da taj ateista čini altruistički dobra dela, pa je mnogo iznad religije i mnogo je draži Bogu od moralista na rečima. Dakle, moralista će prvo da pokrije osudama ateistu, a onda da ga izvrgne stubu srama, pa da time pokuša da umanji sve dobro što je ovaj učinio. I to iz samo jednog jedinog razloga, a nikako se ne odnosi na Boga, zbog lične satisfakcije.

Ako se okrenemo Bibliji i pogledamo šta je sin Božiji rekao masi koja je stala da kamenuje Mariju Magdalenu, ako samo uđemo u te reči : „Neka baci kamen onaj koji na sebi nema nikakvog greha“, onda shavatamo da ne postoji ljudsko biće bez greha, samo su nečiji gresi manji, a nečiji veći. Međutim, kod visokomoralista nema ličnog greha, oni idu pravom linijom kroz životnu bujicu i kose sve što im ne odgovara. Ne vade panj iz svoga oka, nikada ne stanu da se pogledaju u ogledalu, jer bi onda videli svoju grešnost upravo u rečima i delima kojima osuđuju druge.

Možda je ovo presudna tema koja isplivava iz svog ovog tehnološkog napretka. Živi se brže, upoznaje se površno, olako se donose odluke koje su za nekoga pitanje života ili smrti, a za sudiju samo način da prekrati vreme ili zadovolji neki deo lične frustracije. Snaga Boga ne moli, a baš tu se i visokomoralisti nalaze u procepu, jer ako idu zlatousto na sve što im smeta, onda ne stižu da se prekrste i pomisle da li je to uopšte moralno.

Treba biti  bezgrešan, a biti čovek, pa se usuditi da inkvizitorski uđeš u tuđe srce i u tuđ život, onako površno, ali dovoljno da satreš „amoralnog“. Takvih među nama ljudima nema. Nema ni tolike životne mudrosti koja je u stanju da proceni šta je moral, jer u današnje vreme samo nemoralni sude, oni su prvi i u vlasti i poštuju se kao ikone.

Držim sada svetlo u srcu i pokušavam da osvetlim samo svoje postupke, i grešna sam, čovek sam, žena sam.  A ko nije, neka baci prvi kamen, ja se nikada neću pomeriti. Tu sam i uvek ću slušati sve što šapuću srca, a ne zaludne glave. Savest mi je uvek bila jedina čista reč u svemu što sam napisala, samo se na nju oslanjam, samo se sa njom savetujem. Savest, onaj organ koji su namerno sahranili oni kojima je moral na usnama, a nož u rukama.

Olga Tomović
Olga Tomović
Rođena 1969. u Beogradu. Život joj je obeležila muzika i politika, umetnost i realnost, stvaranje i razaranje. Diplomirala je violinu na FMU u Beogradu, a takođe i žurnlistiku na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta u Beogradu. Pisanjem se bavi od najranijeg detinjstva, a piše kao što svira - srcem, iz srca i čiste emocije. Glavni je urednik i lektor na portalu Konkretno.co.rs, gde objavljuje svoje priče, pesme u prozi i kolumne. Autor je romana „Lav i Ruža“ i zbirke priča „Bajke o bogovima, vukovima i ženama“ , oba u završnim fazama pred objavljivanje.