Bakarna noć pada.
Gvozdene ale gutaju brda
dok bakarne kiše liju
niz nabrekle ruke
i hleb sa sedam kora.
Bakarni su nam
osmesi,
trave
i pesma ptica,
ljubav,
vetar u kosi
i prašina na dlanu,
bakarne su nam strasti,
sećanja,
vodotoci
i pregnuća,
bakarni su nam
i vazduh
i pluća.
U bakru gorimo,
njime zborimo,
merimo
i zavet dajemo,
bakrom nam se reči ore,
bakarne nam sviću zore,
crvene kao rudara delo.



