Moja Sremica, glumica Mira Banjac proslavila je svoj 97. rođendan. Nikad je nisam sreo uživo, a ipak određene stvari su nas povezivale. Pored ljudi koje poznajem, a koji su vezan na različite načine s Mirom i njenim sinom, ima tu još poveznica koje sam kasnije otkrio.
Njen prvi i jedini suprug Andrija bio je jedan od direktora na Mitrošperu kad sam ja išao na zanat. Nisam imao pojma da je njegova žena bila Mira Banjac.
Nisam tada znao ni za Miru.

Još ranije upoznao sam Branu, Tarziku, sina Mire i Andrije, koji je nažalost otišao pre par godina…a nisam znao tada ni Miru, ni Andriju.
Bilo je to u Zmajevoj osnovnoj školi gde su njegovi baba i deda bili domari….
Tarzika je bio moj vršnjak, iako nismo išli u isti razred. Neko ga je prozvao Tarzan, jer je izgledao tako kao glumac Tarzana Gordon Skot. To Tarzika je došlo kasnije kao nadimak…

Kasnije kad sam počeo izlaziti u grad viđao sam ga, ali se nismo družili.
Malo mi je to vreme izlapilo,
O Miri sam slušao kao o glumici koja je igrala u Mitrovačkom pozorištu, a onda otišla u Beograd.
Miru Banjac sam crtao više puta, što crno bele za Vjesnik, što kolor karikature.

Ove tri nastale u raznim periodima bile su objavljene u Kvizu i Radio TV reviji…
Na ovaj način Miri želim srećan rođendan, da u zdravlju doživi 100. minimalno. Živela!



