Kroz grane,
šiblje i vazduh,
provlačila se
tuga
u magli
olujne noći.
A ja sam sjedio
ispod hrasta.
Pokisao,
obasjan
munjama plavim.
Gledao u daljinu,
vidio tebe kako stojiš,
mašeš mi,
sva sretna,
sa svojim junakom.
A ja pokisao,
obasjan
munjama plavim,
dočekao tugu
kao najboljeg drugara.
