fbpx
spot_img

Povratak kraljice

Foto: Mirnes Modrić
Foto: Mirnes Modrić

Usamljenost. Nemir. Daljina. Duge noći. Srce mi žedno. Ubrzano lupa. Znojim se. Ljubomora nemilosrdno pljačka zvijezde s našeg neba. Poderotine na duši. Hladno postaje.

Prokleto čekanje. Strašni glas u mojoj glavi.

„Batali sve! Jesi normalan!? Vrijedi li čekanja?“ – vrišti glas jednog davnog, divljeg mene.

Jure konjanici kroz moje snove. Crni kao Utvare prstena. Progone me. A ta moć koju krijem u svom džepu me nije iskvarila. Toliko moći u jednom malom skrivenom prstenu. Užaren i težak džep mi postaje. Zakletva je lomljiva, ali svoje priče šaljem po tebe. Tvoja ljubav će da se odzove. Ja to znam.

Teret je težak, a ja tako mali. Ova priča je vrijedna, a kraja joj nema. Zmajevi nebom jezde. Glasovi su sve gromkiji. Oko pogano me posmatra. Vidi me. Mrtav ili tvoj. Poljupci će tvoji opet jutrom da me bude.

I vrijedi čekanja. Moj svijet čeka povratak kraljice. Bez nje je tama. Na licu vremena mogu biti suze i svjetlo može da prokrvari, ali tama neće da me odvuče na dno. Doći ćeš. Povratak slutim. Samo još malo da izdržim. A tako je teško. Prokleto teško.

Pitam se da li čuješ mog’ srca bat? Čuješ li ubrzano disanje? Već sam umoran. Gdje si? Pomoć mi je potrebna, a nekad sam vjerovao da sam jak i da sve mogu sam. Ti, kraljice mog svijeta još odugovlačiš sa svojim povratkom. Priča osjeća dah zla. Nemir me uništava. Snovi tako dođu, pa u košmar prerastaju. Prsten. Prsten hoću da ti dam. O tome sam sanjao. O tome mašao. To ti obećao. Ako tvoje ljubav htjedne… Zašto pitanja? Zašto nemir? Pa nema te. Meni je teško. A pitam li se kako je tebi? Da, stalno. Ali ti šutiš. Gdje si? Šta čekaš? Zar te ne muče ista pitanja? Zašto se ne vratiš?

Već je zora. Sviće. A ja sa snovima u zavadi. Tamo je tama. Borim se, ali trebaš mi. Tvoji prstići za spas. Pružena ruka. Nježan dodir. Tvoj glas je tu. Zoveš me. A ja samo čekam da sklopiš ruke oko mene i da san obojim svjetlošću. Protjeram Utvare koje služe Ljubomoru. Porazim pogane poglede i sumnje. I sačuvam prsten za tvoj prst. Neću ga uništit’. U ovom ognju paklenog čekanja već je uništen, pa svjetloću ponovo iskovan samo za tvoj prstić kojim ćeš da me mamiš ponovo pod svoje okrilje u kome ću da pronađem ljubav i mir. O bajkama mogu stalno. O zlu razmišljam. Osjećajući prazninu kad odeš, moj svijet se urušava. Ali nekako odolijevam, moja kraljice. Čekam povratak. Već je svanulo. Telefon zvoni, a ja nemam šta da ti kažem. Zar u glasu ne osjetiš moj strah? Jesi li to konačno ti? Zar ponovo da živim u svijetu koji gradim srcem kad si tu?

Kažeš mi: „Mili!“ – a ja prestrašen i u nadi da ne prestane.

Već si tu. Kraljica se moja vratila. Svojim nježnim glasom ubijaš moj Strah. Posljednji sluga paklenih nemira i gospodarice Ljubomore isparava. Moje srce ponovo pronalazi svoj mir. Kad si tu, ništa nije teško. Samo ostani. I ne napuštaj me.

Ako opet odeš, gorke suze će da spale naš svijet. Svjetlost će da utrne. Tama će da se nadvije nad nas. Utvare će da me uhvate. Ljubomora će da me uništi. Osvojit’ će moj prsten. I zavladat mržnjom. Samo ostani. Jesen je blizu.

A obećanja ispunjavam, ti, moja kraljice!

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Mirnes Modrić
Mirnes Modrić
Modrić Mirnes diplomirani pravnik i iz hobija, onako usput, pisac kratke priče. U književnost sam ušao sa zbirkom kratkih priča „Molitva za ljubav“. Pokupio sam i neka međunarodna priznanja. Sanjar sam i idealist. Budan sanjam. Nedosanjam skoro nikad, ali se ne predajem. Kad govorim o sebi, uvijek se osjećam ko na nekom spoju koji će ubrzo propasti. Zato čitajte što pišem. Često djeliće sebe „lijepim“ na papir. Tako je lakše. I vama, a i meni. A čitajte i ono što nije o meni. Obavezno!