fbpx
spot_img

Suzana Rudić: Iskre

zagrljajSačekaj, stani da ti kažem jednu tajnu pre nego što prva pahulja zapleše tango.

Pre nego što se otopi na mom toplom dlanu.

Ja nisam od onih koji pišu balade samo da bi pisali.

A ti…

Ti, i ne slutiš da je moja duša svilena i svetli da bi drugima dala mir.

A ti…

Ti, i ne slutiš da je prošla puteve duge da bi iz mračnog tunela tebi pružila ruke.

Ako su moje oči iskre, neka svetle u sećanju zimske noći.

I ako u suzi mojoj ovog trenutka gineš, znaj da u pogledu nikada nećeš umreti.

Ni u osmehu!

Ako su oči moje zvezde, neka postanu tvoj anđeo čuvar koji će te čuvati kada lik moj

jednog dana za vekove nestane.

Srešćemo se jednog belog dana tamo gde se sreću nesuđene ljubavi.

Ja ne pišem balade samo da bih pisala, za to nisam rođena.

Ali znaj da putujem da bih  živela.

Nemoj da se ljutiš, moje oči su samo iskre.

Suzana Rudić
Suzana Rudić
Student Akademije umetnosti u Novom Sadu. Dobnik nagrada ,,Mihajlo Kovač'' i ,,Duško Trifunović'' za kratku priču i poeziju. Autor zbirke poezije ,,Vreme orhideja''. Član Saveza književnika u otačbini i rasejanju i član KK ,,Scena Crnjanski'' u Beogradu. ,,Iako studiram vajarstvo, rečima vajam, strpljivo modelujem reči svoje duše koja teži da ostvari kontakt sa drugim dušama pogledom. U skulpturu, želim da unesem ta slova koja nosim u sebi.'' Moto: ,,Moramo se pronaći negde, ako ne na zemlji, među zvezdama hoćemo.''