fbpx
spot_img

Propaganda savremenog doba: Sedam jahača apokalipse

prop_savremenog_doba_15_pokazivac

U prošlonedeljnom izlaganju, bilo je reči o ,,Spoznajnim mizerijama“ iznete su bitne činjenice, modeli ponašanja i ubeđivanja, međutim, kada se razmatraju načini preko kojih propaganda plasira svoje poruke, veliki broj ljudi nije u stanju da jasno razazna tehnike propagande od sredstava kojima se propaganda služi tj. psiholoških reakcija ili određenih načina na koji ljudi reaguju, izloženi uticaju propagande, pri čemu ne razlikuju ,,Kreativne poruke i pakovanja“ od propagandnih tehnika.

1937. godine, Institut za Propagandnu analizu, definisao je sedam osnovnih propagandnih tehnika koje propagandisti upotrebljavaju u praksi: Davanje imena, Blistava uopštavanja, Transfer, Svedočenje, Prostodušnost, Mešanje karata i Putujući orkestar.

,,Optimus orator est qui minimis verbis plurimum dicit“
(Najbolji je govornik onaj, koji sa najmanje reči najviše kaže)
latinska poslovica

Davanje imena i blistava uopštavanja uz korišćenje eufemizama, odnosno zamenskih reči u blažem obliku za nešto neprijatno, loše, propagandne su tehnike koje pripadaju igrama reči. Prilikom analize ovog komunikološkog fenomena, reči se koriste ili same ili povezane sa frazama, pa kao takve, nose apsolutno tačna značenja, pri čemu se definiše veza sa temom propagande u kojoj se poruka nalazi.

Transfer, odnosno tehniku transfera bliže odlikuje korišćenje raznih vrsta simbola koji nisu u sprezi sa temom propagande, ali u slučaju dodele različite vrste značenja u pozitivnom ili negativnom smislu, odnosno u svrhu pojačavanja osnovnog efekta određene poruke, propagandistima stoje na raspolaganju. S obzirom da se ova tehnika koristi u prikrivenim oblicima, jako je efikasna i deluje na podsvesnom opažajnom nivou.

Pod svedočenjem se podrazumeva korišćenje tvrdnji, iznetih iz istinitih ili lažnih izvora kredibiliteta ( videti esej br. 4 ,,Crna i bela propaganda“). Pri tome, propagandisti koristeći se izvorima kredibiliteta, unapred iznose određene tvrdnje koje su zasnovane na argumentacije njihove stručnosti kojoj se unapred veruje.

Prostodušnost se kao tehnika koristi u propagandnoj praksi političara i oglašivača u reklamnoj industriji. U takvim situacijama se nekome ili nečemu dodaju atributi koji inače ne postoje u stvarnosti. Uprošćeno, to znači da je namera propagande da ličnost koja je njen predmet, postavi u situacioni kontekst kome ona ne pripada. S toga, ličnosti ili teme postaju ,,Deo nas“ ili ,,Opšte prihvaćene“. Cilj prostodušnosti jeste da olakša prihvatanje poruka, zatim da spreči njihovu dublju analizu i da anulira unapred negativni stav publike prema predmetu propagande.

Tehnika mešanja karata, podrazumeva smeštanje u konstruisani kontekst raznih eksploatisanih logičkih doslednosti ili nedoslednosti i izvrnutih logičkih pretpostavki za tačno određene propagandne namere. Krucijalni element ove tehnike jeste izvođenje pogrešnih logičkih zaključaka o predmetu propagande koji je zasnovan na loše interpretiranim činjenicama, izvučenih iz pravog konteksta.

Putujući orkestar (tehnika pridruživanja većini) deluje tako da utiče na publiku tako što određene poruke afirmiše pomoću opšte prihvaćenih obrazaca ponašanja, te izazove osećaj krivice ili pretnju izolacijom onima koji ne usvoje ponuđene obrasce. Čineći isto što i ostali, pojedinac na jednostavniji način usvaja novi obrazac ponašanja i lako se identifikuje sa ciljem propagande.

prop_manipulacija_ilustracija_pokazivac

Manipulacija jezikom propagandne komunikacije, u službi je ostvarivanja ličnih ili kolektivnih ciljeva. Manipulacija jezikom propagande je sada suptilnija i teže uočljiva nego što je to bila u nekim ranijim istorijskim periodima. Ona se bazira na slabostima, emocijama, potrebama onih koji su cilj manipulacije kao i na autoritetu, socijalnom statusu manipulatora. Adekvatna tehnika propagandne manipulacije trasira put ka sticanju moći nad određenom osobom ili grupom.


Reference:

Đorđević, T. Komunikacija i vlast, Beograd Mladost, 1988.

Bernays Edward L. ,,Propaganda“ Papaerback, USA, 2004.

Vojinović Jelena, Jezik i manipulacija, Beograd


© Zabranjeno kopiranje,štampanje i prenošenje na druge portale bez saglasnosti i dozvole autora teksta!

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Nemanja Andrić
Nemanja Andrić
Rođen 9.12.1986. u Jagodini.Živi i radi u Beogradu.Bogato radno iskustvo u oblasti medija (radio),oblasti voditeljstva,produkcije i dizajna zvuka.Aktivan u oblasti marketinga i medija planiranja.