fbpx

RUDARSKA ISPOVIJED

RUDARSKA ISPOVIJED – DŽIBRIĆ ADMIR

 

Zemljo!

Ja idem u crnu utrobu tvoju,

k’o marljivi rob

i sišem ti krv u prljavom znoju

znajući i da je to hrabrost.

Bez obzira što mi često i ponestaje zraka.

A kako i ne bi od siline tvog mraka.

 

Ne mari što ponekad na te pljunem,

prstom pokazujem u te,

u bijesu, revoltiran i opsujem,

svi izgube glavu.

Emocije povuku,

kad znaš koliko rintaš,

plaćen si bijedno

i opet nemaš ništa.

I sama znaš sve bukvalno guši me

i nije po mojoj mjeri svijet.

 

Zemljo!

Znam i da život je jedno,

a želje su drugo.

I ako želim živjeti

morat ću i dalje koračati i pjevušiti ” Sretno”.

Admir Džibrić
Admir Džibrić
Džibrić Admir, rođen 1972.godine u Tuzli, BIH. Pisac, kolumnista, Poeziju piše od svoje četrnaeste godine zarad srca i duše. Autor je pet zbirki poezije, od čega jedna za djecu..Živi i radi u Lukavcu.