fbpx
spot_img

Sanja Trninić: Beleg na ruci

Plač u duetu koji je dopirao iz sale za porođaj označio je dolazak na svet brata Lazara i sestre Lare. Ponosni otac skočio je sa stolice u hodniku.
“Ovo su moja deca! “ Viknuo je i zagrlio svog brata. Slavlje u kući Lazarevića nastavilo se do zore dok je majka, probudivši se iz anestezije nakon carskog reza, gledala svoje mališane kako ih donose babice. Spustile su joj decu na grudi i s osmehom gledali njihov prvi zagrljaj.
Nakon par dana izašla je sa decom iz porodilišta.
“Zoki, pogledaj kako imaju beli beleg u obliku srca na podlaktici, potpuno isti. Zamiljivo. Kao da je Bog hteo da ih obeleži da nikad jedan drugog ne izgube. “ Govorila je Mila sa puno ljubavi u glasu o svojim anđelima.
Lara je bila mirna i dobra devojčica dok je Lazar bio pravi nestaško. Voleli su jedan drugog i stalno su se igrali zajedno.
Jednog dana Lara je ušla u kuću sama. Mila je mislila da se Lazar igra u pesku iza kuće. Međutim predugo ga nema. Obično bi on vrlo brzo pošao da traži sestru.
“Lazare….. Laaazaaaree! “ Dozivala je sina tražeći ga po dvorištu. Imali su nisku ogradu do ulice ali nisu mogli sami da je otvore. Pretražila je celo dvorište ali nije ga bilo. Pretrnula od straha. Odmah je pozvala muža. Za kratko vreme bio je kod kuće. Pozvali su policiju.
Od tog dana neizmerna tuga uselila se u njihov dom. Lazar nikada nije pronađen.
Prolazili su dani, meseci, godine ali nikakvog traga nisu imali. Lara je sve manje pominjala brata. Mala je bila, svega tri godine kada je nestao i sećanja su bledela. Ali majka nikad nije prestala da se nada. Svako jutro, kad je ulazila u dečiju sobu, pogledala bi njegov krevet. Redovno je presvlačila posteljinu i igračke držala na mestu gde ih je on ostavio. Kad se vrati da budu tu, govorila je.
Lara je od bucmaste devojčice izrasla u vitku devojku. Uvek joj je falila mamina pažnja koja je više bila posvećena očekivanju brata koji će doći nego njoj. Otac se trudio da joj nadoknadi to. Vremenom je navikla da živi sa tim.
A majka, živela je kao po kazni, kao da mora po komandi svako jutro da ustaje, obavlja kućne poslove i ide u nabavku. Nije imala volje za životom. Više nikad nije bila ona vesela, pričljiva žena.
Kad je napunila osamnaest godina Lara je saopštila svojima da želi sa dečkom da ide na more. Tata je malo negodovao ali je popustio. Majka se složila.
Imala je dečka Filipa koji je obožavao i svi pažnju joj je poklanjao.
Iznajmili su sobu u kući koja je bila jako blizu mora. Lara je jedva čekala da uđe u vodu i zaroni.
Voda je bila mirna i topla. Tih par sati na plaži odmah ih je opistilo i već uveče bili su spremni za izlazak.
Otišli su u piceriju na večeru. Lara je krenula do toaleta a Filip je naručio piće i pice.
Prišla je šanku da pita šankera gde je toalet. U tom momentu nešto joj privuče pažnju. Na levoj ruci imao je isti beleg kao i ona. Videvši šta gleda nasmejao se.
“Obeležen od rođenja. “ Reče namžignuvši joj.
Kao hipmotisana ispružila je ruku.
“I ja. “
“Ej, pa imaš potpuno isti beleg kao i ja. Ne mogu da verujem. Kao da si mi sestra. “ Glasno se nasmejao dok ga je Lara ispitivači ozbiljno gledala.
“Izvini, možda ću pitati glupo pitanje ali da li živiš sa svojim biološkim roditeljima? “
Sada se on uozbiljio. Iskreno uvek je sumnjao u to. Ni na koji način nije ličio na roditelje, ni po izgledu, ni po karakteru.
Razišli su se dogovorivši se da ujutru popiju kafu zajedno i bolje se upoznaju.
Stigao kući umoran ali nije mogao da spava. Mama i tata gledali su film.
Prišao je, seo u fotelju naspram njih i gledao ih. Pogledali su ga očekujući da čuju razlog tog čudnog posmatranja.
“Mama, tata, ja vas volim najviše na svetu ali moram nešto važno da vas pitam. Da li ste vi moji biološki roditelji? “
Majka je uhvatila oca za ruku i čvrsto ga stisla. On joj je uzvratio blagim stiskom klimnuvši glavom.
“Nismo. Mi smo te usvojili. “
Čudna osećanja su se mešala u njemu ali nije se ljutio na njih. Ispričao im je za devojku iz picerije. Rekao je da želi da upozna prave roditelje ali da njih neće ostavljati i da su oni njegova porodica.
Sutradan je dugo pričao sa Larom
Na njenom licu primećivao je svoje crte i slične mimike. Rekao je da želi da upozna roditelje i možda ne bi bilo loše da urade test.
Lara je nazvala tatu i rekla mu da dolazi sa bratom kući. Da pripremi mamu.
Nakon par dana, Stefan, kako se sad zvao krenuo je sa Larom i Filipom da upozna roditelje.
Majka je stojala ispred vrata istežući vrat svaki put kad čuje auto a kraj nje bio je muž koji je zagrlio plašeći se njene reakcije.
Kola su se zaustavila ispred kuće. Prvo je izašla Lara pa Stefan.
Majci su noge malo poklekle ali crpela je poslednje atome snage kako bi stigla do sina. Znala je da je on, za nju nije bilo sumnje. Prišla je i čvrsto ga zagrlila. “ Sine moj…. “ Šaputala je a glas joj se gubio u njegovim grudima na koje je privio majku u zagrljaj.

Sanja Trninić
Sanja Trninićhttp://trsanjaoss.wordpress.com
Rođena je 1977. godine i živi u Pančevu. Radi kao knjigovođa u knjigovodstvenoj agenciji . Živi sa mužem sa kojim ima dva sina. Piše pesme i kratke priče. Obožava knjige. Godine 2008. izdala je knjigu pesama "Kontrola uma". Početkom 2020. izdala je knjigu "Dnevnik moje mašte" koju čine 67 priča a u septembru 2022. izdat je roman "Tragovi prošlosti" koji je pisala sa drugaricom Stražmešterov Vesnom. Priče i pesme objavljuje na svojoj stranici Sanjino ćoše i u grupi Dnevnik moje mašte.