fbpx
spot_img

Sladjana Nedeljkovic…REČ DVE SA…Eneom Hotić

Enea Hotić je rođena devetog maja u Banjaluci gdje završava osnovnu školu, pohađa Muzičku školu i Gimnaziju te Pedagošku akademiju i Filološki fakultet – Odsjek za srpski jezik i književnost. Živi i radi u Banjaluci. Majka je sina Alekse  što smatra najbitnijim podatkom u svojoj biografiji. Po zanimanju je profesorica srpskog jezika i književnosti. Dugi niz godina zaposlena je u Osnovnoj školi „Ivo Andrić“ u rodnom gradu. Bila je mentor Multimedijalne sekcije „Đački studio“  kojoj je uručena  Nagrada grada Banjaluka mladima 20o7. godine za poseban doprinos razvoju kulture.  Mentor je Dramskog studija „Plava zvezda“ sa kojim osvaja brojne nagrade i afirmiše inovacije na polju umjetnosti i obrazovanja u okviru Međunarodnog sajma inovacija „Inost mladih“. Radila je kao stručni saradnik na Radio – televiziji Republike Srpske i uređivala emisiju „Svijet knjige“ u okviru serijala „Škola – juče , danas, sutra“, sarađivala je sa Filološkim fakultetom u Banjaluci kroz praktična vježbanja za studente jezičkih odsjeka na predmetu Metodika nastave srpskog jezika i književnosti. Jedan je od osnivača Poetskog kruga „Stihovnica“, umjetničkog kruga koji veoma aktivno radi na afirmaciji poezije kroz organizaciju kulturnih dešavanja u Banjaluci (promocije knjiga, tradicionalna manifestacija „Banjaluci s ljubavlju“ i manifestacija povodom obilježavanja Svjetskog dana poezije). Poetski krug  „Stihovnica“ je njeno utočište od sivila svakodnevnog života. Piše pjesme, lirsku prozu (tragovi vremena) i crtice iz života. Pjesme su joj objavljivane u više međunarodnih zbirki u Zagrebu, Beogradu i Beču (Izdavačka kuća Arte,  Kultura Snova, Slovoslovlje ). Na internetskom balkanskom takmičenju u poeziji „Mili dueli“ u organizaciji grupe „Poezija Godine“ osvojila je prvo mjesto 2013. godine.  Sarađuje sa časopisom za književnost „Suština poetike“ u kojem objavljuje kritičke prikaze i eseje iz književnosti te uređuje rubriku „Eneini damari“. Ističe da je rad sa djecom najviše ispunjava. Prosle godine objavila je i zbirku pjesama „Mjesečeva“.

Sa Eneom Hotić imala sam se prilike sresti u više navrata. Drago mi je da Vam mogu približiti njeno stvaralaštvo, njen način razmišljanja i neke važne životne stvari… Reč dve sa Eneom o svemu pomalo – nastavite čitati…

 

Sladjana Nedeljkovic-REČ DVE SA-Eneom Hotič
Sladjana Nedeljkovic-REČ DVE SA-Eneom Hotič

*Postaviću pitanje o početku Vašeg interesovanje za pisanje, kada je počelo i da li je nako uticao na Vas?

Uticaj porodice je presudan za razvoj ličnosti, pa tako je u okrilju moje porodice postojala navika čitanja koja se razvijala kod mene kroz osnovnu i srednju školu. Mislim da je čitanje kvalitetne literature veoma bitno i za samo pisanje. Intenzivnije počinjem da pišem na fakultetu kada se na jedan drugačiji način počinjem baviti brojnim djelima i saznajem više o epohama u kojima su stvarali naši poznati pisci. Sve je to dodatno uticalo na moj afinitet prema pisanju, jer smatram da pisanje nije čin odluke već potreba da se piše. To pogotovo važi za poeziju.

*Kako se pisanje dalje razvijalo kroz Vaš život i da li je bilo lako usaglasiti obaveze na poslu i porodici sa time?

U mom slučaju pisanje je bilo jedan spontan čin, nešto čemu bih se stalno vraćala. S obzirom da već gotovo dvadeset godina predajem kao profesorica srpskog jezika i književnosti, moram reći da je i ta interakcija između mojih učenika i mene povoljno uticala na razvoj mene kao pisca i često bi se u nekoj razmjeni tokom časova dogodila iskra i nastala bi pjesma baš na malom odmoru dok čekam sljedeće odjeljenje da uđe u moj kabinet. Kada živite ono što radite i ne odvajate svoj poziv od zadovoljstva, a u mom slučaju je pisanje čista sreća, onda nema teškoća ili ako ih i ima, lakše se prebrode.

*Draga Enea, postoji li neka posebna anegdota sa nekog desavanja, susreta koja Vam je ostala u sećanju?

Da je suditi po nekim mojim prvim i zvaničnim pojavljivanjima u vodama poezije, ne bih baš slavno prošla. Kada mi je objavljena prva pjesma i to u zborniku Kulture Snova iz Zagreba, nisam uspjela da dođem na promociju zbog niza nekih čudnih okolnosti, naime, na granici su štrajkovali carinici, pa sam čekala i uveliko propustila promociju u Zagrebu. Tad mi je to bilo stresno, no, kasnije u komunikaciji sa Zdravkom Odorčićem rađa se jedno divno prijateljstvo na koje sam jako ponosna. Kad god bismo se sreli, a srećemo se često, uvijek prepričavamo te moje početke i dugo se smijemo.

*Koliko pažnje poklanjate pisanju i recite nam nešto više o poetskom krugu „Stihovnica“?

Pisanju poklanjam onoliko pažnje koliko se pojavljuje ta moja potreba za pisanjem. Sada trenutno sabiram već napisane crtice iz života, tragove vremena (lirska proza), a manje pišem, mada, crtice iz života prosto izviru iz mene svakodnevno i ja ih rado objelodanjujem. S obzirom da je moja prva zbirka „Mjesečeva“ objavljena relativno skoro, u junu prošle godine, još uvijek se vraćam svojim pjesmama i iznova proživljavam momente koji me vežu za te pjesme. Saradnik sam u časopisu za književnost „Suština poetike“koji vodi moj prijatelj i pisac Anđelko Zablaćanski gdje jednom mjesečno objavljujem u stalnoj rubrici „Eneini damari“ svoje pri;e, crtice I tekstove kao  i kritičke prikaze i eseje iz književnosti.  Sad kad ovo vidim, zaista dosta vremena posvećujem pisanju, ali istovremeno i čitanju. Potrebno je bez sujete čitati  šta pišu drugi i nikad se ne oglušiti na ono što je kvalitetno i lijepo u tuđim riječima jer kako očekivati da će neko čitati i prepoznati ono što ja pišem ako ja ne čitam druge? To je više retoričko pitanje za razmišljanje svima nama. Poetski krug „Stihovnica“ je umjetnički krug  nastao po ugledu na umjetničke krugove koji su postojali u mnogim granama umjetnosti u danima iza nas.  Slobodan Boco Bajić, Vid Vicko Vukelić, Darko Tomić i ja aktivno učestvujemo u organizovanju kulturnih dešavanja u našem gradu i na to smo veoma ponosni. Rekla bih da spajamo ljude sa svih strana i uporno tvrdimo da je to moguće, a naravno kroz takva okupljanja i manifestacije „Banjaluci s ljubavlju“, „Obilježavanje Svjetskog dana poezije“ i „Poetsko ćoše na Vrbasu“ to  dokazujemo. Ne znam baš tačan broj pjesnika koji su gostovali na ovim svečanostima pisane riječi, ali ih ima dosta. Nas četvoro funkcionišemo kao porodica i to je jedini način da se u moru sujete i opstane. Stihovnica je naše sigurno utočište od svih nevolja.

Gostovanje - poetski Klub "Stihovnica"
Gostovanje – Poetski Klub “Stihovnica”

*Umetnik je po Vama ko… šta je to što čoveka današnjice odvaja kao umetnika po Vama?

Uvijek ističem da je definicija umjetnika nemoguća u potpunosti. Može se reći da je to neko ko svijet svojim radom, ma o kojoj grani umjetnosti se radilo, čini boljim bilo da ukazuje svojim umjetničkim izrazom na lijepe ili na neke ne baš tako divne prizore iz našeg života. Umjetnik je neko čiji je umjetnički rad usklađen sa njegovom vjerom u prave ljudske vrijednosti, neko ko na svoj način gleda na svijet oko sebe. Umjetnik je i sasvim običan porodični čovjek koji se trudi da njegova porodica funkcioniše ili da on kao takav funkcioniše u okrilju porodice i društva. Vrijeme umjetnika koji su se bavili samo time je davno prošlo vrijeme bar kad su pisci u pitanju. Zato je potrebno da jedan pisac bude dovoljno pametan da vodi jedan funkcionalan život usaglašen sa svojim afinitetom prema pisanju.

*Radite u školi. Kada primetite kod učenika takve umetničke sklonosti, ka čemu usmeravate to dete? Da li se to ponekad kosi, u suprotnosti je sa roditeljskim težnjama?

Radim u Osnovnoj školi „Ivo Andrić“ u Banjaluci. Umjetničke sklonosti kod učenika često uočavam i trudim se da im budem podrška. Ne znači da će se ta darovita djeca i baviti umjetnošću kroz svoj poziv, možda će biti ljekari, kuvari, dizajneri, ali će u slobodno vrijeme, onako, za svoju dušu, pisati, slikati ili svirati i kada imate takav pristup umjetnosti onda se to ne može kositi sa roditeljskim težnjama jer priznaćete da kada neko nešto želi da ostvari, on će to i da ostvari.  Ako će neko od djece koja se bave glumom u okrilju Dramskog studija „Plava zvezda“ a koji vodim u svojoj školi, postati glumac, onda će to i postati, pa makar se roditeljske težnje i ne poklapale sa željama njihove djece. Afirmacija takvih učenika povoljno utiče na razvoj njihovih ličnosti baš kao što i afirmacija ostale djece da budu najbolji što mogu da budu a koji nemaju umjetničke sklonosti, takođe utiče da pred sobom imam srećne učenike, a kud ću više od toga?

*Ostavimo ovaj prostor za vašu omiljenu pesmu, priču ili neki detalj koji volite iz vašeg stvaralaštva…

Ovo je taj detalj, mada ima dosta i pjesama i priča, no, odlučila sam se za ovaj trag vremena koji je nastao nedavno i koji me čuva od svakog zla:

Naša Ljubav nalik je slici Tvojih mirno sklopljenih ruku na mekom jastuku pored mog. Srce mi je baš tu – među Tvojim dlanovima.

 

*Planovi, ciljevi u narednom periodu su jako važna stvar kod svake osobe, čini se i više kod stvaralaca. Ima li tu jasnih prioriteta što se Vas tiče i „Stihovnice“?

Prvi i najvažniji cilj svih nas u Stihovnici jeste da budemo živi i zdravi i na okupu. Sve nam je podređeno tom cilju, a zatim da sve svoje aktivnosti nastavimo jer smo poslije duže pauze nedavno imali uspješnu manifestaciju povodom Svjetskog dana poezije pod sloganom SAMO SE SRCE ZA SRCE MOŽE DATI. U pripremi je i nekoliko knjiga jer se bavimo i afirmacijom mladih pisaca. Velika želja nam je da ugostimo dosta naših prijatelja pjesnika jer veoma nam je važno da njegujemo postojeća i stičemo neka nova jednako kvalitetna prijateljstva.

*I za kraj Enea, ostavite poruku našim čitaocima…

Svim čitaocima želim da budu dosljedni sami sebi, ali tek onda kada spoznaju šta je to što ih istinski ispunjava. Takođe da nikad ne zaborave moć Ljubavi, vaseljenske i sveobuhvatne. Mislim da je istina da samo slobodan čovjek može da napravi prave izbore, ali ne i raspušten čovjek, čovjek koji nije uokviren rukama i mislima voljenih osoba. Taj ram je moćan i predstavlja talisman, tjera zle sile.

Zahvaljujem se Enei i pozdrav za sve čitaoce Pokazivača :) 

 

Slađana Nedeljković
Slađana Nedeljković
Volim da pomerim granice da bi se svet video mojim očima. Realnost može biti obojena i malo drugačija - nasmejana mojim i vašim emocijama. Na putu traganja za nežnošću koja je (tu negde) u svakom čoveku.