Obaviću te sunčanim vlatima
i posuti čarobnim prahom,
uzeti za ruku, narediti:
Pođi sa mnom!
Zatvori oči, zalutaj
u leta mog talas. Stegni me
snažno za prste, i oko struka
dok ritam vri krvi nevidljivi.
Stopićemo snohvatice naše,
slutim misao: Vrati me!
Ali nemoj, opusti se,
vratićeš se
(ako budeš želeo)
slobodan kao leptir,
bodar i zanesen zvezdama
bistrim od sanja ostvarenih.
Osećanjem tiho želim brusiti
tvoje hridi i posle čari
slada mesečevog vina
tonućemo pjano
u ples kapi istine,
žudne rumene rukavce,
vajati ružu. Uvenuti neće!
Gorećemo, i u mirisu trajati!
