fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Pozorištance u tri poteza

Lica: Joca, zmaj i princeza

Može se izvoditi u učionici ili bilo kom drugom prikladnom mestu.

Joca u ruci drži lenjir ili drveni mač; ogrtač može biti veliki peškir ili šta god slično. Zmaj je dečak koji na glavi ima neku kapu sa ušima, a umesto repa zakačen neki dugi šal. Princeza ima krunu od kartona na glavi.

JOCA (narogušen i ljut maše mačem, govori pretećim tonom):

Slušaj ti, repati!
Da princeza ne pati,
neću ti je dati…
Kad te zveknem,
kad te tresnem,
nema krivde,
ima pravde,
letećeš odavde!

ZMAJ ( uzvraća istim,ljutitim tonom):

Joco, Joco!
Ti što imaš
strašno oko!
Kad te mojim repom zviznem,
kad te mojom kandžom stignem…
Nema pravde,
ima krivde,
bežaćeš odavde!

PRINCEZA (prevrće očima i očigledno ne voli nikakvo nasilje):

Strašni zmaju,
strašni Joco!
Kad vas vidim,
ja se stidim…
Ruka – ruci!
Jest tako mi carstva,
nema tuče, ima pravde
i pravog drugarstva!

(Joca i zmaj se rukuju i svi se zagrljeni klanjaju publici).

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.