fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Ja i tata ko dva brata

Foto: angryharry.com
Foto: angryharry.com

Baš smo slični ja i tata,
Posmatrano s moje tačke,
Ista glava ko s mog vrata,
Identični ko dve mačke.
Ja i tata ko dva brata.
Baš je dobro isti da sam
Kao fotokopija sam.
Što on voli volim i ja,
Šta i njemu meni prija.
Ja i tata ko dva brata.
Baš je fora što znaš ko si,
Pored oca i sličnosti,
Gde ja idem i on ide,
Ko blizance oba vide.
Ja i tata ko dva brata.
Baš mi godi što me rodi
I sa sobom svuda vodi,
Kad za nama kruže priče,
Gle al ovi momci liče.
Ja i tata ko dva brata.
Baš nas draži kad na plaži
Lenčarimo bambadava,
Pa nas neko okuraži:
Izgledate ko dva lava.
Ja i tata ko dva brata.
Jedino kad mama stupi
I kad ljuta veđe skupi,
Svaki od nas sebe štiti
Kao da smo različiti.
Ja i tata ko dva brata.
Al ne vredi opis lični
Jer zna mama da smo slični,
A to znači, da ne gunđa,
Idemo na pranje suđa.
Ja i tata ko dva brata.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.