spot_img

Tode Nikoletić: Slatka žmurka

Oko kuće igramo se
Žmurke ja i Ana.
Kobajagi skrivamo se
Iza cvetnih grana.

Ja se krijem Ana broji
Kada sunce zađe.
Al ona se mraka boji
Pa me lako nađe.

Kreni Ana prema meni
I reč lepu kaži.
Ako nećeš, povileni-
Puj pike ne važi.

Broj do deset ispod dlana,
Nemoj da se duriš,
Pronađi me brzo Ana,
Il ponovo žmuriš.

Svakog dana Ana i ja
Skrivamo se vešto.
Ta nam igra puno prija,
Jer tu ima nešto.

Ma koliko da se krijem
Za sekund se sjuri.
Rukama je obavijem
Dok prelepa žmuri.

Kreni Ana prema meni
I reč lepu kaži.
Ako nećeš, povileni-
Puj pike ne važi.

Broj do deset ispod dlana,
Nemoj da se duriš,
Pronađi me brzo Ana,
Il ponovo žmuriš.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.