fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Tajna

Nije tajna tajnu reći
Da je čuje neko.
Treba ići prema sreći
I kad je daleko.

Koga voliš, ko te voli
To je tajna sveta,
Ako voliš tad dozvoli
Da u tebi cveta.

Tu gde tvoje srce lupa
Tu kucka i moje
U ritmu bi da su skupa,
Hoće da se spoje.

Sreća uvek s tajnom ide
Da ljubav ubere.
Čim se naše oči vide
Nežno zatrepere.

Koga želiš, ko te želi
To nikom ne odaj,
Pola srca s nekim deli,
Pola drugog dodaj.

Tu gde tvoje srce lupa
Tu kucka i moje,
U ritmu bi da su skupa,
Hoće da se spoje.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.