spot_img

Stefan Simić: Una

Stefan Simić

Gledam malu Unu
Ćerku mog brata

Još nije čula ni za jednog političara
Ne zanimaju je ni Ameri, ni Rusi
Ne štrajkuje, ne bojkotuje
Samo se smeška i zavodi sve oko sebe
Gleda svet svojim detinjim očima
I podseća me na prolećno sunce
Koje sve ozari kada se pojavi

Ona ima tri godine
A kao da ima tri veka

Neuhvatljiva, nedodirljiva, sva svoja

Sledi joj period socijalizacije
Učenja društvenih normi
Ovo smeš – ovo ne smeš
Ovo je lepo – ovo nije
Nešto se mislim –
Ma bolje mi od nje da učimo

Ona je srećna, mi nismo
Ona se smeje bez grča na usnama

Ona kada grli, grli zato što voli

A mi?

Srećna je jer ne zna šta je čeka
I ko je sve čeka
Kakvi sve ludaci na ulicama, radnim mestima, fakultetima

Ona vidi samo tatu i mamu
Ona vidi samo baku, deku, prijatelje

Njoj su svi prijatelji
I kuca, i maca, i sve što je okružuje

Ona vidi samo šarene, neodoljive boje detinjstva

I zato nemoj da rasteš mala
A ako već moraš
Shvatićeš šta si sve izgubila
Kada prvi put stvarno budeš razumela ovu pesmu

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.