fbpx
spot_img

Video igre: Layers of Fear 2

Prije neke tri godine kolegica Petra recenzirala je originalni Layers of Fear. Za razliku od nje, osobno nisam veliki obožavatelj horor igara iako ih nekada igram. Ja sam zapravo jedan od onih koji se s napetom atmosferom može nositi samo ako u pauzama za smirenje gleda slike slatkih mačića. Ali eto, volim izazov pa rekoh ako sam prošao Sekiro, valjda mogu izaći na kraj s nekim tamo Layers of Fearom 2.

SVJETLA, KAMERA, AKCIJA!

Premisa je, kao i u originalu, varljivo jednostavna. Umjesto slikara, ovdje igrate ulogu svjetski poznatog glumca kojega je misteriozni redatelj angažirao za ulogu u svom novom filmu. Mjesto radnje – prekooceanski brod. Što može poći po zlu?

Kao i u mnogim psihološkim horor igrama, uz izuzetak uvodne scene, priča i ovdje počne poprilično pravocrtano. Budite se u sobi na brodu uz upute da se pripremite za ulogu. Da, obraća vam se bestjelesni, ekstremno hrapavi glas, al ajde – možda je to redatelj koji u danu popuši 70 cigareta i nalazi se u sobi do vas. Igra vas na kratko pušta da istražite dio broda koji je zbog snimanja filma zatvoren za javnost. Poruka vašeg agenta, razni novinski članci i podsjetnici dat će vam uvid u uži kontekst priče.

No, kako se igra nastavlja, sadržaj poruka koje pronalazite postaje sve više uznemirujuć. Od činjenice kako je redatelj pomalo lud, do nagovještaja psihičkog stanja vašeg lika i tvrdnje kako glavnu ulogu u ovom filmu može igrati samo netko tko je psihički potpuno slomljen.

Layers of Fear 2 počne naizgled normalnim radnim danom jednog glumca, no stvari vrlo brzo krenu nizbrdo.

Tu Layers of Fear 2 počinje graditi prepoznatljivu napetost i sveprožimajuću nelagodu poznatu iz originala. Vrata se počinju sama otvarati i zatvarati, vaze same padati, a glazba i ambijentalni zvukovi pojačavaju svoj intenzitet. Uz izuzetak glasa koji vam se periodično obraća, na brodu još niste naišli na drugo živo biće. Tada već krenete s pitanjima tipičnim za ovaj tip horora.

Je li sve što doživljavam nekakvo preneseno značenje? Bujna mašta? Ispreplitanje snimanja filma s prošlošću protagonista? Potpuno ludilo? Pitanja su to koja ćete si postavljati do samog kraja igre, a ona vam na neka od njih nikada neće u potpunosti odgovoriti. Stvari postanu donekle jasnije kada krenete istraživati glumčevu tragičnu prošlost koja ga je pretvorila u glumca svjetske klase. Glumca koji u potpunosti potone u svaku ulogu do te mjere da polako gubi pravoga sebe.

Layers of Fear 2 je igra u čijoj se srži nalazi misterij priče i gdje neke stvari tek u retrospektivi postanu jasne. Doduše, igra na samom kraju daje naslutiti kako neki natprirodni dijelovi radnje nisu u potpunosti rezultat psihičkog stanja protagonista, nakon čega vam se na izbor nudi New Game+ u kojem možete, pronalaskom ključnih predmeta razasutih kroz igru, dodatno istražiti i taj aspekt priče.

Zanimljiva priča nepotrebno je zatrpana pretjeranim filozofiranjem u kojem je teško razaznati što je bitno, a što ne.

Iako u globalu veoma zanimljiva, priča ovdje pada u zamku mnogih sličnih igara – njena je filozofija ponekad stvarno previše samodopadna i tašta. Osim misterija koji vuče na igranje do samog kraja, igra će se tek na nekoliko mjesta spustiti sa svog isfilozofiranog prijestolja i dati vam trenutke koji će vas emotivno investirati u priču. Naracija i brojne poruke u igri često su opterećene željom za artističkom dubinom i inteligentnošću do te mjere da vas ostave na vjetrometini da razmišljate koliko je ono što vam igra servira uopće relevantno za priču.

Rezultat toga je da tempo igre zna biti vrlo nekoinzistentan. Layers će većinu vremena graditi napetost kroz suptilan horor da bi zatim kulminirao u nekoj vizualno impresivnoj i strašnoj sceni. S druge strane, određene segmente priče rastegne do te mjere da sam počeo odmahivati rukom na igrine pokušaje da me prestraši samo u nadi da dođem do kraja. Horor igra koja je na momente toliko dosadna i zaljubljena u samu sebe da prestane biti strašna je za mene poražavajuća činjenica.

KAD LUTKE IZ IZLOGA NAPADNU

Iz perspektive gameplaya, Layers of Fear 2 je vrlo lako otpisati kao simulator hodanja, a to je nešto na što morate biti spremni. U igrinom fokusu su priča, atmosfera i horor. Interaktivnost pada u drugi plan i svodi se na rudimentarno istraživanje otvaranjem vrata, ladica, ormara i nekoliko lako rješivih zagonetki. Stvar je dodatno začinjena i s nekoliko sekvenci u kojima je potrebno bježati ili se skrivati od, do samog kraja igre, nedefiniranog „čudovišta“.

Nekima će to razvodniti i pretvoriti Layers of Fear u igru nalik brojnim drugim hororima koji se oslanjaju na paničnost bijega pred nepobjedivim protivnikom. Po meni je to nešto što je nedostajalo u originalu kao sredstvo razbijanja monotonije. No, to ne znači kako se Layers s ovim dodatkom pretvorio u Outlast. Navedene sekvence potjere zapravo se pojavljuju vrlo rijetko i to taman kada uđete u neki kolosijek istraživanja i uljuljate se u klimav osjećaj sigurnosti.

Horor ovdje ne proizlazi iz iznenadnog prepadanja, već iz jezive atmosfere, realističnih vizuala te odličnog zvuka i glazbe.

Horor ovdje tek rijetko proizlazi iz jumpscareova, a češće iz jezive atmosfere, uznemirujućih realističnih vizuala i odličnog dizajna zvuka i glazbe. Ugasite li zvuk, kroz igru se može proletjeti bez da okom trepnete na sve psihodelične događaje koje igra pred vas baci.

I dok psihološki horori često koriste ovo „psihološki“ kao dopusnicu da u igru ubace bilo što, Layers se uglavnom drži svoje tematike. Unity engine kao da je rastegnut do svog maksimuma i u kombinaciji s odličnim osvjetljenjem na momente igru stvarno čini gotovo fotorealističnom. Luksuzni prekooceanski brod nudi raznovrsne lokacije koje igra dodatno razbija filmskim setovima, a kasnije i nekim neočekivanim iznenađenjima.

SLATKI, SLATKI, PRELIJEPI STRAH

Za prvi prelazak Layers of Feara 2 trebalo mi je samo šest sati. Kao što sam spomenuo, igra potiče na novi prelazak u kojem možete pronaći dodatne komadiće puzzli kako bi dobili cjelovitiju sliku. Po meni se navedeno ne isplati jer osim što je glavnina priče otkrivena, već ćete i pomalo otupjeti na igrin pojam horora.

U konačnici, Layers of Fear 2 svidjet će se ljubiteljima misterioznih priča. Onima koji na kratko vole u potpunosti utonuti u igru i dopustiti da im preuzme sva osjetila. Horor igra sporog tempa koja se ne oslanja na jeftino prepadanje već postepeno konstruira priču te istovremeno dekonstruira glavnog protagonista. I da, ako ste osjetljivi na jezive lutke – ovo definitivno nije igra za vas.

Izvor: hcl.hr

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Mihailo Todorović
Mihailo Todorović
Student Elektrotehničkog fakulteta. Voli druženje, filmove i sport.