Tako sve u trenu je stalo
tvoje velike i sjane
modre i tople
ukoračile su u moje iste takve
bi samo nebo u nebu
bi bljesak
i koraci bešumni što motaše svježinom jutro.
Tako sve u osmijeh stade
purpur rađanja
drhtanje brade
prsti znojavi što se u džepu miču
htjeli bi’ da me viču opet svojom.
Baš tako ucaklile su mi se zjene
dok su polovile tvoje plavo zelene
i nevidješe ništa drugo
sem talasanja čežnje .
Tako kuhala se strepnja
od pogleda do pogleda
od usana do usana
zavrištaše zebnje iz prikrajka
koliko samo moći ima
u našim očima .
Baš tako sunce ima
svoje zrake
i cesta bijele trake
i ti u meni
i ja u tebi
svoje bitisanje.
