Ostavila sam suze da niz lice puze
jer mjesec dodiruje zvjezde
i noć bahatom ih uze
u okrilje gdje oluje se gnijezde.
Skupljaju oči tugom oblake
padaju iz njih kiše studene
radosti su mi davno odmakle
kapci obješeni crvene .
Razigran vjetar kroz kosu mi puše
sjećanje svježe po’ zemlji palo
mokra haljina izgleda duže
sve što voljeh u kaplje je stalo.
Koraci tromi vode me kući
nokti u dlanove zarili duboko
jednom sunce i mene će obući
kad zatreperi ljubavlju oko.
29.5.2021.
Gračanica
Zehra Bajić: Oči ljubavi
