spot_img

Željko Perović: Pogonsko mamilo

Kroz život nas vode
Misli saputnice
Putevima znanim,
A ponekad i neznanom.
Kojima prognan
Moranjem bez cilja
U nigdine krene,
Da bježi od jada
Sa požutjelim
U njedrima slikama
I plastičnim kesama
Punim tuge u rukama.

Pogonsko mamilo  
Kao rudar zlato
U sebi tražim.
Pod drugim nebom
Grudima razbijenim
Zaustavljam dane,
Sličnosti pronalazim
Sebe da obradujem,
Od velike sreće poželim
Da prirodu prevarim,
I još jednom
Ponovo se rodim.

Druženje moje  
Sa odbačenim
Zaledilo je vrijeme,
Od mile pitomine
Santa leda posta,
Za kaznu i osvetu
Zbog ljute tuge
I hladne volje
U stihovima
Ime grada rođenja
Velikim slovom
Pisatu neću!

Zaključak na obrađenu pjesmu:
Često se sjetim ovih ružnih dešavanja, a za to su ktive moje misli saputnice, ali zapravo često pomislim da su odlomci iz davno pročitanog romana i taj način svoju dušu tješim. Priznajem da iz prošlosti nosim i lijepe uspomene, koje sam u sebi zaledio da starosti za sjećanje ostavim. Ljubimorno u sebi čuvam rijeku koja je grad kao jabuku dijelila. U sebi čuvam i tramvaje cvjetićima ukrašene koji su zvonima pješake pozdravljali i kroz grad danonoćno kružili. I magle one jesenje, bijele i guste rado se sjetim.
U drugoj strofi ističem naslov pjesme, koji me i danas motiviše i snagu mi daje da život u drugoj zemlji nastavim, da korjene pustim i ponovo u tuđini se rodim. Pogonsko mamilo u sebi čuvam i sa ponosom kroz život nosim!

Misao odabrana za ovu pjesmu:

ČAST I BRUKA
Čast čovjeka zaslugom predstavi i vrata širom otvori, a bruka se kao rep po prašini vuče, da pokaže prljavo lice i vrata zatvori!

Željko Perović
Željko Perović
Rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u Osnovnoj školi "Dositej Obradović" dobio je niz pohvala i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta. Sticajem okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, gdje iste počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu “Miloš Crnjanski”, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njjegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne i u tri Zbornika, a dvije sa prevedom na bugarski jezik. Objavio knjigu „Varošina koje više nema“. Član je Udruženja pesnika Srbije.