Nit šta vidi, nit šta čuje
dok mu u glavi kljuje
ta užasna, grozna mora
što je zovu ljubomora.
♠
Zagledan u jednu tačku
ne vidi ni belu mačku,
zbog te mile, drage žene
ne čuje ni zvuk sirene.
♣
Pregaziće nešto njega
dok se bezglav tromo gega,
udariće u banderu
dok ide u tom smeru.
♦
Šta da radi jadan, bedan,
te ljubavi uvek žedan,
šta da radi glista, crv,
dok mu slatko piju krv?
♠
Glavom o zid da lupi,
pridružit se vojnoj trupi,
napiti se u kafani
dok ne prođu loši dani?
♣
Ništa više nije važno
dok je drugi drži snažno,
ništa više nije bitno,
napiti se, i to hitno!
♦
Al ipak to nije spas,
istini on daje glas!
Što god jače možeš, vikni,
ako treba, ti i rikni!
♠
Iz čeljusti nek se ori,
za ljubav se njenu bori!
Neka čuje ceo sve
samo tvoj da je cvet!
♥
Da je tvoja ruža mala
što je trnje tebi dala,
da je voliš prkos svemu
da je nećeš dati njemu!