fbpx
spot_img

Deca na raskrsnici: Živeli!

Dobro zvuči, nema šta! Samo da se naginje, da se prazni čaša, a puni želudac! I tako će posle dva sata sve to napolje- što kroz usta, što kroz… Tek koliko da se napravi mesta, pa onda opet sve ispočetka. Mladost sve podnese. Jednom si mlad! Jednom se živi! Ihaj, ala se ovim umiri savest!
Krenimo dalje: kada se muško napije, to tako „cool“ zvuči. Još ako pri tom napravi i kakvu štetu, polomi nešto ili se potuče-vau! Kakav frajer! Sve što danas radiš suprotno normi, daleko bolje prolazi. A svet se valjda navikao na to, pa se katkad tobože sablažnjava, tek reda radi.
Međutim, kad žensko cugne, i to eksira dva- tri „unučeta“, žurci nikad kraja, što za nju, što za sve prisutne oko nje. Gde je došla, ne seća se, gde će završiti, najmanje je bitno, a gde verovatno neće- u svojoj kući. U tom trenutku ona je na nišanu najmanje nekoliko gladnih vukova koji isplaženih jezika čekaju da siđe (ili bolje- padne) sa stola, pa da je pokupe kao lisac pile i odvuku u svoju jazbinu. Ovo je po birtijama češća slika nego trezan svat na svadbi.
Šta nagoni devojke da se „ubiju“ od pića? Želja da se dopadnu? Da namaknu sebi koju godinu više? Ili da dignu atmosferu usput dižući i noge…? Ugostitelji i šefovi noćnih lokala, umesto da ih „spuste na zemlju“ ili zahtevaju lične karte na ulazu, ili jednostavno izbace, zadovoljno se smeškaju iza svojih šankova. A neretko i časte turu. Pa da, kad ide jare, nek ide i uže. Tate i mame kao i obično, niti šta znaju, niti se pitaju, jer da je tako, svega ovoga ne bi bilo.
Razume se, piće ponekad ume da bude mimo domašaja novčanika, ili bar u onoj meri koliko je potrebno za „ekstra“ žurku. E, za to onda služe parkovi gde se dolazi sa „krmačama“, flašama raznog kalibra i jačine, tu se dobro „zagreju“ i jednostavno nastave u lokalu koji su zacrtali za to veče. A završe tu i tamo. Doduše, uglavnom „tamo.“
Jedna sitnica ipak se zaboravlja: današnje „ribe, mačke, mečke“ i ostala posada Nojeve barke sutra će (ili bi trebalo) da budu majke, da vaspitavaju decu. Zapitajmo se kako će to izvesti ako sad žive na „šano, dušo“, šetaju usred zime golih stomaka, krsta, nogu…? Sve za lepotu??? Ne bih rekao. Upala jajnika, materice možda su ipak nešto više od dosadnog trabunjanja baka i deka? Jer, ne kaže se uzalud: kad bi mladost znala, kad bi starost mogla.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Boško Živanović
Boško Živanović
Rođen je 1988. u Šapcu, gde je završio osnovnu školu i srednju, Šabačku gimnaziju. Masterirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, sa zvanjem profesora srpskog jezika i književnosti. Do sada je objavio nekoliko knjiga poezije i proze (za decu i odrasle, a dopisnik je i lokalnih šabačkih novina: „Podrinskih“ i „Glasa Podrinja“ . Lektor je, pesnik i jedan od urednika prestižnog časopisa za decu „VITEZ“ iz Beograda. Pored pisanja, bavi se i komponovanjem autorskih pesama. Živi i radi u Šapcu.