26. Avgusta 2019. | 03:00
Početna / Mesečina / Luka Markota: Proždire san me sinoćnji

Luka Markota: Proždire san me sinoćnji

Zašto uopće usnuh?
Zar nije bilo drugog načina?
Sada me proždire san od sinoć
I guši me u grudima
Što da radim?
Ne znam
U tom snu bijah nemoćan
Bojao sam se
Možda je tebi svejedno
Tko zna.

Osim mene
I tebe
Tu je bio jedan huligan
Koji se tako stručno igra s tobom
Ja se bojim
Al tek sam samo nesigurni čovjek
Koji nema hrabrosti ratovati s njim
Pa čak ni zbog tebe.

Čovjek je bio užasan
Crne brade duge
( Baš onakav kakvoga sam već
Jednom vidio)
I taj čovjek bi se
Naravno kad bi me vidio
Na trenutke išao približavati meni.

Dirao te je po cijelom tijelu
A pošto je radio s glinom taj dan
Ruke su mu bile prljave
Nije on, čini se, radio sami s glinom
Već je nekoga i ubio, ruke su mu krvave
Pravi pravcati huligan
Tip ljudi kojih se ja bojim.

Došao sam k sebi
A došao sam i k tebi
Samo si mi tiho rekla:
“To je bio samo san
Ne boj se ti za mene
Tu sam pored tebe
Ne napuštam te“

Foto: Ivana Todorović

 

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Luka Markota

Luka Markota
Rođen sam 12.3.1996. godine u Splitu, pišem od uvijek, ali se aktivno bavim pisanjem od zadnje godine školovanja. 14.8.2016. sam uz pomoć ljudi koji sigurno ne bi željeli da ih tu imenujem izdao zbirku pjesama “Sve što imam“ koja je predstavljena u Imotskom. Najveće dostignuće po mom mišljenju su pjesme “Čujem zvuk tamburice“ po kojoj bi se trebala zvati iduća zbirka pjesama i koju sam pisao s jedim dragim prijateljem i u kojoj sam dao sebe i „S ove strane Dunava i Drave“. To su dvije pjesme na koje sam izrazito ponosan. Osim pjesama pišem i roman “Dug je put“ za koji ne znam kad će biti gotov.