Snijeg će bijeli
Rastopiti tamu iz očiju
I prvi put će biti to
Da je grejao radošću
Obući ćeš taj mali grad
Grumen zemlje te
Što pod nebom
Vijekovima zri
Udahnućeš to mjesto
Kojem se lupeži smiju
Gomile obešenjaka
Koji život ne poznaju
I uplesti kosu u granje
Da porastu šume
I progovorićeš
Suncem životodarnim
Kad riječi postanu
Kad postanu šta
I ti ćeš biti vesela
Blistava i važna
A ja deran samo
Nedostojan
Nemoćan i premal
Pred nedostižnom
Tobom
Neću da ti kvarim
Prizore
Nisam ih dostojan
Uokviren u svoje misli
Durnovit
Snijeg će bijeli
Rastopiti tamu iz očiju
I prvi put će biti to
Da je grejao radošću
