foto: Dragan Đurđević – Tešnjar, Valjevo |
Pre više od 15 godina u grad na Kolubari stigli su italijanski investitori. Otvorene su fabrike koje su uposlile veliki broj radnika, od kojih je jedan broj morao da savlada jezik, da bi se mogao sporazumevati sa italijanskim šefovima, menadžerima i poslodavcima.
Mnogi su pohađali kurseve italijanskog jezika koje su organizovala preduzeća, a bilo je i onih samoukih, koji su zahvaljujući sluhu i interesovanju, naučili jezik u praksi, razgovarajući sa kolegama Italijanima. To znanje je uglavnom bilo polovično, ali često više nego dovoljno da bi se međusobno sporazumeli. Italijani su vrlo strpljivi i skloni da uz gestikulaciju i malo mašte, ipak razumeju šta stranac želi da im kaže.
foto: Dragan Đurđević – Valjevo, Tešnjr |
U Valjevu se stvorilo jedno malo italijansko jezgro ljudi koji su ovde došli na privremeni rad. Neki od njih su doveli svoje porodice, neki su stvorili porodične zajednice sa Srbima i među njima stekli prijatelje. Spontano se stvarala sve veća grupa ljudi koji su manje ili više razumeli i govorili italijanski jezik. Italijani su takođe, neki brže, neki sporije savladavali naš jezik.
Ima i onih koji još uvek nisu.
Za strance je najbolje da u Srbiju premijerno stignu u proleće ili leto.
Prvo sa čim se susretnu na ulazu u našu zemlju je u to vreme neugledan granični prelaz i još uvek loši putevi. Dolazeći od Šapca ka Valjevu, iznenade se velikim brojem nedovršenih i ogromnih kuća sa neuređenim domaćinstvima.
U pojedinim dvorištima mogu se videti mini groblja, što mora se priznati, budi jezu i stvara nepoverenje u zemlju u koju prvi put dolaze. U nekim selima sahranjuju svoje bližnje ispred kuća. Čudan običaj. Čini im se da nam nedostaje kultura življenja.
foto: Dragan Đurđević – Valjevo |
Kad šokirani stignu u Valjevo, da bi se povratili i stekli veru u srpsko civilizovano podneblje, najbolje je odmah ih odvesti u restoran i ponuditi im hranu i piće. Kad utole glad, uživajući u srpskoj kuhinji, podignu glavu, okrenu se oko sebe i primete:„ Dio mio, koliko lepih žena na jednom mestu. Vi Srbi imate neki kalup za lepotu!?
.
foto: Dragan Đurđević – Valjevo |
Pre osam godina, stanovnik Valjeva je postao i Duca di Ferrara (pseudonim- Vojvoda od Ferare). Poslat je iz Italije da rukovodi preduzećem čiji je osnivač italijanska kompanija.
Duca di Ferrara je voleo da sedi u baštama restorana, sladostrasno puši cigarete, pije svoj espresso i posmatra prolaznike sa radoznalošću došljaka.
Prišla mu prosjakinja romske nacionalnosti ispruženog dlana.
„ Gospodine, daj mi neki dinar tako ti Bog pomog’o.“
„ Non capisco.Sono Italiano.“- odgovara Duca, misleći da je se rešio.
„Signore, per amor di Dio, mi dai qualche soldino.“ nastavlja prosjakinja na tečnom italijanskom.
„Da se uplašiš. Ovde i prosjaci govore italijanski!“ žali se Duca .
„Studirali su ispred katedrale Duomo di Milano, objašnjavam. Slovenski narodi progovore italijanski za tri do šest meseci kad počnu da žive tamo. To se ne može reći za Italijane koji dođu ovde. Koliko vidim, ti ćeš progovoriti za pet godina.“
foto: Dragan Đurđević – Valjevo |
„Koliko u Srbiji koštaju samoglasnici? Come un cristiano (kako čovek) može reći, krst, prst, Trst. Mnogo teško! Kaže se Trieste. Ceo svet kaže Viena i elefante a vi kažete Beč i slon. Mamma mia come siete strani voi Serbi! ( Majko moja kako ste čudni vi Srbi.)
„Zašto mi kad izađem iz kafane kažu vijetnam? Šta to znači“-
„Vijetnam je država. Ne znači ništa na srpskom.“ – objašnjavam.
„Ali čuo sam da mi kažu vijetnam!“- uporan je Duca.
„Veruj mi ne znači ništa osim imena države.“- odgovaram gubeći strpljenje i mislim ko zna šta je on čuo.
Završavajući telefonski razgovor u njegovom prisustvu jednom sam rekla sagovorniku:
„ Hvala. Prijatno.“
„ Sad si rekla vijetnam!“ poskočio je Duca
„ Ne, rekla sam prijatno.“
„Come buon apetito?“
„No, come buona giornata. Prijatan dan želim!“
„Che strani che siete! Mnogo je težak srpski.Tanti padež.Učim ali mi ne ide.“ jadao se Duca.
„Žao mi je. Došao si u zonu gde se koristi svih sedam padeža, sva četiri akcenta i postakcenatske dužine.“
„A gde koriste manje? Hoću da se preselim tamo. Najteški su padež!“
foto: Dragan Đurđević |
Ušao je jednom u apoteku po antibiotik. Ljubazna apotekarka je pokušala da se sporazume na francuskom.
„Ja pričam samo italijanski. Žao mi je. Ne razumem.“
Gospođa koja je stajala u redu iza njega se ponudila da pomogne:
„Parlo italiano. Mogu li Vam pomoći?“
Slično se dogodilo u supermarketu. Pitao je prodavačicu gde se nalazi voćni jogurt. Ona je slegnula ramenima i pobegla sva zbunjena jer nije razumela šta želi. Tu se našla jedna devojka koja mu je na tečnom italijanskom objasnila gde se nalazi odeljak sa mlečnim proizvodima.
„Pa ovde svi govore italijanski, mamma mia. Moram da pazim kad ogovaram u Valjevu!“
Ima i suprotnih situacija.
Duca je podizao novac na bankomatu. Gospođa koja je bila udaljena na par koraka od njega radoznalo ga je posmatrala.
„Che cazzo guardi?!“( Koji moj gledaš), kaže dovoljno glasno da čuje radoznala „Srpkinja“.
„ Buongiorno signore. Io sono Italiana.“( Dobar dan gospodine. Ja sam Italijanka.)
„ Kakav blam! Mislio sam da mogu na miru psovati na italijanskom.“ – bio je zatečen koliko Italijana šeta ovim gradom.
„Stalno mi se dešavaju neprijatnosti.
Prvo sam naučio da kažem p…a a onda piksla. Kada bih seo u kafiću a na stolu falila piksla, nisam bio siguran da li konobaru da tražim p…u ili pikslu. Nisam razlikovao te dve reči.Ustajao sam i uzimao pepeljeru bez da pitam“
„Veruj mi Duca. Ima razlike.“ Rekao mu je prijatelj Šumadinac .
foro: Dragan Đurđević -Valjevo |
„ Šta na srpskom znači pikaču?“
„Ništa.To je pokemon. Lik iz crtanog filma.“
„Znam da je crtani lik ,ali profesorka srpskog mi je rekla pikaču kad smo učili futur!“
„Rekla ti je pisaću, od glagola pisati!!!“
„Koliko je teško srpski jezik. Imate č i ć. To je isto. Nema razlike. Pa onda tutti questi padež. Madonna Santa!“
„U Vojvodini tu i tamo nema razlike između č i ć. Ovde se kaže čekam ali, ćutim.“
„Ti ćutiš!? Nikad sam čuo da ti ćutiš!“
„To nema veze sa gramatikom Duca!“- već gubim strpljenje.
„Opet sam pogreškao! Ćutiš!
Vado a pušare una sigaretta. Ništa sam naučio! Vi ste krivi jer pričate italijanski!“
foto: Dragan Đurđević, Valjevo |
Kad šetate Valjevom, bilo da govorite srpski, italijanski ili oba jezika, pričajte tiše ako želite da se to ne pročuje. Ovde se govori pravilan srpski jezik, ali nikad ne znate kome je italijanski pod B.