Svi moji stihovi
nisu moji,
njihov vlasnik
ne postoji.
Oni su čestice
vazduha,
vode, tek rođena
Suza,
Praskozorje.
Oni su zrnca
osunčanog Pijeska,
zgrijana Toplinom
iz zagonetke Mraka.
Ko zna otkuda
su dobili Boje,
i kako su,
baš moju dušu,
odabrali da se skroje?
Branka Blagojević: Začkoljica
