Svjetlost si moga mraka
i onih usnulih tmina,
snaga kad nisam jaka,
šapat mojih tišina.
Suza si moga oka,
strah si u mome strahu
i strepnja si duboka,
vazduh si svakome dahu.
Nada si duše moje
kad je oluje ruše
i dugine si boje
čak i kad vjetar puše.
Mome si srcu treptaj,
moga si lika lik,
utišaš svaki mi jecaj
i starog bola krik.



