S jeseni kada se oblaci presvuku,
A vode sa okolnih brda sliju,
Dok se vjetar sa krošnjama davi
Nestajalo je rupčaga i potoka,
Sve je prekrila velika voderina.
Kroz mutno ogledalo vidom su virili
Upleteni bodljikavi grmi,
Tankih stabljika i velikih listina.
Baruština se otimala i širila
Kao da je snažne ruke dobila.
U krilo svoje guštere i žabe je svila,
Koje su kreketima zmije dozivale,
Od straha vlati zadrhtane
Pljuskom u vodu uskakale,
Vesele se rugom dubinama krile.
U Šupljaće niko nije rado zalazio,
Ko bi i zašto bi?
Zanesenom misli u blato stao,
A ono kao da nije od juče,
Sa noge čizmu sebi povuče!
Kratak osvrt na pjesmu:
Kada pišem ovu vrstu poezije u meni se
radost kao vulkan pojavi, a riječi se utrkuju
da ljepote moga zavičaja u zaboravu ne
ostanu, da ih stihovima oživim. Poredim
prirodu sa poezijom koja svakog jutra
najljepše trenutke prozoru prinosi, sa kišnim
kapima po krovu melodično dobuje i niz
okna klizom kao suze radosnice ili tužnice
nestaje, iza tragove ostavlja na sreću ili žal
podsjeća, sa povjetarcem što
kroz kosu lahuri i vlasi kao ljuba sapliće, a
lice sunčevim zdracima nježno dodiruje,
kao majka miluje, sa cvrkutom ptica usnule
budi ili uspavljuje!
Za mladost tog vremena Šupljaće su bile
"mala perućica", raj za ptice i ponekog
gmizavca. Bile su to zapuštene livade koje
su potocima, listopanim drvećem i niskim
hrastinjem, odvojene od naselja u kome
sam živio. Mjesto gdje su momci snagom
se nadmetali, djevočicama uzdahe mamili i
za sebe vezali. Pjesmom sam dotakao
prirodne promjene, koje sa sobom jesen
donosi. To je godišnje doba koje ljetu u leđa
gleda, tople dane ispraća, opalo lišće
kapima kiše oživi, a prohladnim vjetrom
zimu najavi!
U ovoj pjesme odabrao sam završni stih, da
istaknem slobodu igre bez roditeljskog
strogog nadzora i prirodu koja je na stranu
mladosti stala. Šupljače su bile teško
pristupačno mjesto, u koje su mladi rado
dolazili da se dokažu sebi i drugima i
odvažno zakorače na prvu životnu
stepenicu. Na nekošeneim livadama
mladost je svoje umove oštrila. Mjesto, na
kome su u predvečernjim časovima
prelistavane pročitane knjige i recitovani
stihovi poznatih pjesnika. Koji su u tišini
izgovorani poprimali posbnu melodičnost.
Pjesma je usko povezana sa odgojem i
stoga ću napisati misao sa u kojom ću
odgoj definisati.
Odgoj je roditeljska smjernica, staza po
kojoj se u budučnost korača!
Odabrana misao za ovu pjesmu:
NAJBOLJI DOMAĆIN
Priroda je najbolji domaćin, svoje goste
opijene čistim zdrakom i studenom vodom
kućama ispraća!
