Željko Perović: Boem i krčmar

I
Krčmaru, još jednu, ne pitaj za cijenu,
Moj račun je odavno u vjetar upisan,
Prodao sam mladost za hladnu sjenu,
Ostao za stolom pijan i nedosanjan.

II
Jesenjin je pjevao zlatnom lišću,
Ja pjevam vremenu koje se ne vraća,
O godinama trulim što grudi stišću,
I zabludi teškoj koja se krvlju plaća.

III
Ne traži me, majko, u pjesmi i vinu,
Ni šareni stolnjaci lik mi ne znaju,
Tugo moja, brat sam mrazu i pelinu,
Postadoh stranac u dragom zavičaju.

IV
Ne idi, ruku mi pruži, saputnice nijema,
Nek’ proplanci predahnu i vihor zastane,
U dnu pustih snova više mjesta nema,
Sem bolnoj duši u rane svezane!

Željko Perović
Željko Perović
Rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u Osnovnoj školi "Dositej Obradović" dobio je niz pohvala i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta. Sticajem okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, gdje iste počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu “Miloš Crnjanski”, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njjegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne i u tri Zbornika, a dvije sa prevedom na bugarski jezik. Objavio knjigu „Varošina koje više nema“. Član je Udruženja pesnika Srbije.