Miroslav Miki Radonjić, direktor Sterijinog pozorja – intervju

  1.  Miroslav Miki RADONJIĆ je jedan od najeminentnijih i najpoznatilijih ličnosti iz oblasti pozorišta kod nas i već više od dve decenije je uključen u rad Sterijinog pozorja.  Završio je Filozofski fakultet u Novom Sadu, Odsek za srpsku književnost i jezik, gde je magistrirao (Tragovi Sterijine komediografije u srpskoj dramaturgiji XX veka – A. Popović, D. Kovačević, S. Selenić, V. Ognjenović) i doktorirao (Dramski opus Vide Ognjenović u kontekstu savremene srpske dramaturgije i književne tradicije). Pozorišnu kritiku i radove iz teatrologije objavljuje u kontinuitetu od 1996. godine. U sklopu pozorišne prakse, kao član tridesetak stručnih žirija, učestvovao je na svim važnim domaćim i regionalnim pozorišnim festivalima. Od 2015. godine je direktor Sterijinog pozorja, koje ove godine obeležava jubilarno, 70. izdanje. 

Nalazite se na čelu jedne od najznačajnijih pozorišnih institucija u Srbiji – Sterijino pozorje. Koja je danas njegova glavna misija i koji su sve bili veliki izazovi od kako ste direktor? Pogotovo možda ove godine, kada je organizacija mogla biti neizvesna?


Sterijino pozorje osnovano je sa jasno definisanim ciljevima, a to su razvoj, afirmacija i promocija domaće dramske književnosti i pozorišne umetnosti uopšte. Kroz sedam decenija postojanja, uporno je istrajavalo na ispunjavanju temeljnih principa kroz raznovrsne delatnosti, od organizacije najvažnijeg festivala na ovim prostorima, preko izdavaštva, dokumentaciono-istraživačkih aktivnosti, međunarodne saradnje, do raspisivanja konkursa za nabolji savremeni domaći dramski tekst i koprodukcija predstava. Te zadatke i danas uspešno izvršava. Kada je reč o izazovima u realizaciji festivala, kroz istoriju, bilo ih je mnogo – građanski ratovi u bivšoj Jugoslaviji, sankcije, NATO agresija, pandemija virusa Korona, duboke društvene krize… Izuzetno je važno da je Pozorje uspelo da zadrži kontinuitet i kreativnu vitalnost da sve prepreke uspešno savlada, pre svega zbog nesebičnog angažmana mnogobrojnih dramskih umetnika, pisaca, reditelja, teatrologa i kritičara, koji suštinski čine našu instituciju. 

Dugo godina festival je bio najznačajnija smotra najboljih predstava domaćih pozorišta, ali tendencija je da sve više izvedbi teksta  (srpskih autora) dolazi iz regina. Šta domaća pozorišna zajednica/festival time dobija (i da li nešto gubi)? Koju poziciju imaju pozorišta i autori sa Kosova?

Koncepcija festivala je jasna – u konkurenciji za Sterijine nagrade su predstave rađene po delima domaćih autora, bez obzira da li dolaze iz Srbije ili inostranstva. U međunarodnoj selekciji “Krugovi” učestvuju ostvarenja iz regiona po delima pisaca iz zemalja iz kojih predstave dolaze. Takvo prožimanje može da bude samo delotvorno za dalji razvoj pozorišne umetnosti kod nas. Prema Ustavu Republike Srbije, Kosovo je sastavni deo Srbije, pa samim tim autore sa tog prostora smatramo domaćim. Istini za volju, u prethodnih dvadeset i više godina, oni nisu učestvovali na festivalu.

Poslednje dve godine festivala selektorka je Ana Tasić, pozorišna kritičarka. Da li kritički osvrt selekcije pokazuje pravo mesto srpskog pozorišta u regionu, pošto je manji broj selektovabih predstava upravo iz Srbije? Koliko je on postao regionalni, a prestao da bude domaći festival (kada je u pitanju takmičarska selekcija)?

Sterijino pozorje je festival domaćeg autora. I tu su stvari sasvim jasne. Da li određene godine veći broj predstava u takmičarskoj selekciji dolazi iz inostranstva, pitanje je povezano sa kvalitetom istih i kritičarsko-gledalačkim senzibilitetom selektora, koji bira predstave.

Selektor festivala ima dvogodišnji mandat. Koji su glavni kriterijumi za odabir selektora, tj. koje su su neophodne reference da bi neko bio selektor na festivalu?

Selektor Sterijinog pozorja mora da bude kompetentan, da je upućen u produkciju predstava nastalih po delima domaćih autora, da ima integritet i profesionalne reference na osnovu kojih je poznat ne samo u stručnoj pozorišnoj, već i najširoj javnosti.

Izdavačka delatnost je važan segment Sterijinog festivala. Koliko se današ piše i objavljuje u Srbiji i šta sve obuhvata vaša izdavačka delatnosti?

Sterijino pozorje objavljuje knjige iz oblasti istorije i teorije pozorišta, dramaturgije i teatrologije od samih početaka. Časopis “Scena” izlazi u kontinuitetu već punih šezdeset godina, kao najvažnija pozorišna publikacija u bivšoj Jugoslaviji. Izdavačka delatnost je podjednako bitna kao i festivalska, jer ono što ostaje u knjigama i časopisu je dragoceno svedočanstvo o jednoj, ipak, efemernoj umetnosti. Sreća da i u ovim smutnim vremenima za kulturu postoji respektabilan broj autora koji se na ozbiljan način bave teatrom. Njihove studije, naučne radove, eseje i kritike Pozorje će objavljivati i ubuduće.  

Pored glavnog programa (takmičarske selekcije i selekcije Krugovi) na festivalu je i Pozorje mladih. Koliko je danas ova scena zastupljena kod nas i u regionu?

Program Pozorja mladih pruža nam mogućnost da proverimo kakva nas budućnost očekuje kada je reč o pozorišnoj umetnosti. Ogroman broj glumaca, dramaturga, reditelja, teatrologa i kritičara svojevrsnu inicijaciju su imali upravo na Pozorju mladih. Ove godine, zbog celokupne društvene situacije, nažalost nećemo imati ovaj segment programa na festivalu.

Konkurs za savremeni domaći dramski tekst je velika podrška domaćim dramaturzima, ali i koprodukcije predstava igrane po njima. Kolika je zainteresovanost domaćih pozorišta za saradnju postavljanja nagrađenih tekstova?

Pozorje raspisuje ovaj konkurs već bezmalo dvadeset godina u cilju promocije savremenih domaćih dramskih autora, i to se pokazalo kao veoma uspešan projekat. Na taj način vrlo konkretno ispunjavamo našu osnovnu misiju, pogotovo kada se u obzir uzmu realizovane koprodukcije po pobedničkim tekstovima sa konkursa.

Često ste rado viđen gost mnogobrojnih festivala u regionu, često i kao selektor ili član žirija festivala. Koliko i da li produkcije iz unutrašnjosti Srbije modu da pariraju Beogradu i Novom Sadu, i koliko pratimo region?

Pozorišta iz unutrašnjosti su neretko pokazivala veću kreativnu vitalnost i spremnost za umetnički rizik od teatarskih kuća iz većih centara. To je bogatstvo koje moramo da poštujemo i svesrdno podržavamo. Sterijino pozorje se maksimalno trudi da bude prisutno u celom regionu i prati sva pozorišna dešavanja.

Od ove godine, selektor ste (međunarodnog) festivala Borini pozorišni dani u Vranju. Šta nam donosi predstave i festival ove godine?

Trenutno sam maksimalno fokusiran na 70. Sterijino pozorje, a po završetku festivala posvetiću se “Borinim pozorišnim danima”. Selekcija za ovaj renomirani festival u Vranju je praktično već gotova i objaviću je krajem juna.

Miroslav Radonjić (1971. Prnjavor, Bosna i Hercegovina)

Autor je knjiga Sterija u ogledalu XX veka u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine i Matice srpske 2006. godine i Begunci iz beznađa u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine 2017. U sklopu pozorišne prakse, kao član tridesetak stručnih žirija, učestvovao je na svim važnim domaćim i regionalnim pozorišnim festivalima (Festival profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“; Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine; „Dani Zorana Radmilovića“, Zaječar; „Dani komedije“, Jagodina; Festival klasike „Vršačka pozorišna jesen“; „Dani Milivoja Živanovića“, Požarevac; Festival prvoizvedenih predstava, Aleksinac; Festival bosanskohercegovačke drame, Zenica; Susreti pozorišta/kazališta, Brčko; „Festival evropskog pozorišta, Tuzla; Gaveline večeri, Zagreb; Makedonski teatarski festival „Vojdan Černodrinski“, Prilep…) Od 2003. član je Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije, a od 2011. do 2020. srpskog centra Međunarodnog pozorišnog instituta. Član je uredništva časopisa za pozorište i vizuelne komunikacije „Agon“ (izdavači: Narodno pozorište Republike Srpske i Akademija umjetnosti Univerziteta u Banja Luci). Bio je jedan od urednika časopisa „Scena“ (izdavač Sterijino pozorje), kao i „Vojvođanska scena“ (izdavač Pozorišni muzej Vojvodine). Od septembra 2008. do septembra 2012. član je redakcije pozorišnih novina „Ludus“ (izdavač Udruženje dramskih umetnika Srbije). Bio je član Upravnog odbora Srpskog narodnog pozorišta u dva saziva, od 2002. do 2007. godine i Upravnog odbora Narodnog pozorišta u Beogradu (2010–2011). Selektor Festivala „Joakim Vujić“ (2008/09, 2009/10. i 2020/21), Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine u dvogodišnjem mandatu (2008/09. i 2009/10), 16. Teatar festa „Petar Kočić“ 2013. (Banja Luka), Sterijinog pozorja 2017. godine, 17. i 18. Međunarodnog pozorišnog festivala Joakimfest 2022. i 2023. (Kragujevac) i 7. i 8. Pozorišnog proleća 2023. i 2024. (Šabac). Član je Umetničkog saveta Festivala „Novi tvrđava teatara“ Čortanovci – Novi Sad i Festivala balkanskog kulturnog prostora „Teatar na raskršću“ Niš. Učestvovao na domaćim i međunarodnim naučnim skupovima i simpozijumima („Srpski književnici i srpsko pozorište od Prvog svetskog rata do kraja XX veka“, Srpska akademija nauka i umetnosti; „Strast čitanja“ posvećen prof. emeriti Ljiljani Pešikan Ljuštanović, Matica srpska; „Od mobilnosti do interakcije“, Institut za slovensku filologiju Šleskog univerziteta, Katovice, Poljska).

Od 1999. godine obavljao je poslove rukovodioca sektora za odnose s javnošću u Izdavačko-knjižarskom centru „Solaris“, Novi Sad, a od marta 2005. do septembra 2005.  zaposlen je Narodnom pozorištu „Toša Jovanović“ u Zrenjaninu, na mestu direktora dramske scene. Direktor Sterijinog pozorja od septembra 2005. do jula 2008. godine. Pomoćnik direktora Sterijinog pozorja od januara 2009. do oktobra 2014. godine. V. D. direktora od oktobra 2014. do marta 2015, kada je nakon raspisanog javnog konkursa imenovan za direktora. U martu 2019. godine, posle sprovedene konkursne procedure, Skupština grada Novog Sada, ponovo ga imenovala za direktora Sterijinog pozorja. Nakon raspisanog javnog konkursa, u martu 2023. još jednom imenovan za direktora Sterijinog pozorja u četvorogodišnjem mandatu.

Foto: Srđan Doroški

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)