ZVUKOVI SAMOĆE, Dijana Uherek Stevanović

ZVUKOVI SAMOĆE

Prevrćem po savesti
razgrćem prošlost,
bežim od samoće.

Nižem note vedrine
po sivom svodu.

Harmonijom nedorečenosti
pevušim pesmu života.

Bojim se, tačno je,
a imam li ovako
životom notirana
gde drugde poći?

10606129_4715778788186_5214883053103589640_n

Dijana Uherek Stevanović
Dijana Uherek Stevanović
U životu sam svašta pokušala da budem - čekajući da odrastem... Igrala sam se rečima, maljala uljem po platnu, svirala, zavijala, čuvala sreću drugih, gradila nadu sebi i učeći na greškama, konačno sam shvatila - da je život najveća umetnost kojom se čovečanstvo bavi, jer život mi je poklonjen, srce ogromno - ponekad nerazumno, stih i pokreti kistom su mi samouki, sve u meni je neobično, ali životim se, mada često ne znam - KO SAM...