Dok kidišem cvjetnim poljima
i brišem teror
volio bih taj osmijeh karanfila
utisnut u očima
zakovati u skriveni kut srca
daleko od nemira.
Karanfil da progovori, usne zanijeme.
Dojadilo dodvoravanje vlastitoj sjenci.
Suncokret bi radije bio
što mami poglede s nebesa.
Zvijezde bi padale u buncanju.
Znajući uspješno zaluđeni vjetrovi
daju besmrtnost i ptici bez krila.
Mračno ždrijelo ne lebdi mrtvih zamaha.
Trčao bi bez daha,
ispod kaputa vadio srce
i nudio svakom dobrici na dlanu.
(2016)
