Kako objasniti rukama nelogično,
Tuđinu, kosa ako bi ti zalepršala?
A tvoju vole moji prsti sebično.
More bi sigurno plakalo,
što dunu povjetarac i košava.
Vjetar goropadnik i prokletnik
donio bi nemir,
a nebo bi bilo bezosjećajno.
Bil’ sjetila se nekad mojih?
Šta reći usnama?
Ljubiše i ljubile bi još,
a sad su tvoje nečija slast
i kako je njihova prohujala s vihorom.
Ptice ne bi cvrkutale,
svjedoci naše ljubavi
onim istim žarom.
A šećer i čemer nisu u bliskom rodu.
Bil’ se sjetila meda s mojih?
Šta reći očima?
Ako bi se caklile
i tuđinu osmijeh rađale,
a mojim si bila sve to.
Pustinjom dušom
po bijelom pijesku vrilo bi žarište,
srcem žeđ.
Bil’ se sjetila mojih
il’ bi bolje bilo da sam slijep?
(2016)
