fbpx
spot_img

Aleksandra Nikolić Matić: Biciklističke staze u Beogradu

Kada sam se iz vojvođanske provincije pre dvadeset godina preselila u Zemun, nisam ni slutila da će vožnja bicikla, biti jedan od najvećih izazova priključenju prestoničkom životu. Svi u Vojvodini znamo, a i u manjim mestima Srbije (o Evropi da ne govorim) da se bez bicikla ne živi. U Beogradu si, kada voziš bajk, često meta: agresivnim vozačima, taksistima, gradskom prevozu…Čak te ni pešaci ne vole. Kao profesorka u Saobraćajno tehničkoj školi u Zemunu, te strasna biciklistkinja, isključivo u gradskim uslovima, odlučila sam da dam svoj doprinos razvoju biciklizma. Biciklom idem na posao, na pijacu, vozim ga rekreativno, ceo život, što nije malo. Sigurno duže od četiri godine, pišem na blogu i aktivna sam članica beogradskog udruženja Ulice za Bicikliste.

Tekst je prvenstveno i objavljen na blogu Ulica. Spoj je svega onoga što sam istražila po netu, čula od drugih aktivnih biciklista i blogera, te mojih ličnih iskustava.

„Pre no se osvrnemo na biciklističke staze u Beogradu, treba reći nešto o ogromnom potencijalu naše prestonice kada je reč o urbanom biciklanju. Biciklizam ima sve više poklonika u svetu, ne samo kao sport, rekreacija, nego i kao vid održivog prevoza koji svakom pojedincu donosi ogroman benefit: ekonomski i zdravstveni. U Evropi postoji čitava mreža biciklističkih koridora. Evropska biciklistička federacija je pre više od 20 godina, tačnije 1995. počela sa projektom EuroVelo, odnosno “crtanjem” biciklističkih deonica koje se protežu celim evropskim kontinentom i na najbolji način ga povezuju.

U ovom trenutku trasirano je 15 ruta ukupne dužine od oko 40.000 kilometara, a plan je da se ova brojka poveća na više od 70.000 kilometara. Čak tri rute Eurovelo prolaze kroz Srbiju. Rute 6, 11 i 13.

EuroVelo 6

Ova ruta, duga 3.653 kilometara, proteže se od obala Atlantskog okeana u Francuskoj, prati rečne tokove Loare, Sene, Rajne, a zatim Dunav u skoro celom njegovom toku. Završava se na delti Dunava, odnosno u rumunskoj luci Konstanci. EV6 prati Dunav i u Srbiji i prolazi kroz Novi Sad i Beograd.

EuroVelo 11

Kako stići od krajnjeg severa Norveške do Atine? Prateći ovu, prilično pravolinijsku, istočnoevropsku rutu, dugu skoro 6.000 kilometara, proći ćete kroz Finsku, Baltičke države, Poljsku, Slovačku i Mađarsku. Kroz Srbiju, ruta prati autoput od Subotice, preko Beograda, Niša, pa do Preševa, zatim se spušta do Skoplja, Soluna i Atine.

EuroVelo 13

Ovo je ubedljivo najduža ruta sa preko 10.000 kilometara i prati nekadašnje granice Istočnog bloka, ali namerno krivudajući oko “čelične zavese”. Na taj način malo je u nekadašnjem “istočnom”, a malo “zapadnom bloku”. U Srbiju ulazi u blizini tromeđe sa Rumunijom i Mađarskom, a zatim prati granicu između naše zemlje i Rumunije, prelazi preko Dunava i ulazi u Timočku krajinu. Kod Dimitrovgrada prelazi u Bugarsku. (Izvor Mondo)

Mnogo puta vidim bicikliste koji prolaze kroz Zemun, najčuvenijom rutom, šesticom. Strani bici gosti voze kroz ulicu Cara Dušana koja nema biciklističkih staza, probijajući se kroz uzavreli prestonički saobraćaj.

Kada su u pitanju biciklističke staze u Beogradu, preporučujem nedavno završenu na potezu Hotel Jugoslavija – Ušće na Novom Beogradu. Bez obzira što je duga samo dva kilometra, na unutrašnjem prstenu, zaista svojom dobrom podlogom i zadovoljavajućom širinom od 3,5 metara, predstavlja standard koji bi trebalo da imaju sve biciklističke staze u Beogradu. Pošto meni dužina te staze nije dovoljna, prelazim rekonstruisanom stranom pešačke staze Brankov most, spuštam se i dalje jedinim biciklističkim liftom ( radi do 22.00) na savsku stranu i onda pored projekta Beograd na vodi, gde se vozim po sjajnoj, ali i tu prekratkoj, novouređenoj biciklističkoj stazi i potezu između mastodonta gradilišta, izlazim do Mosta na Adi i do samog Savskog jezera. Tamo me čeka 7,5 km staze pored samog jezera, tačnije, 8 km unutrašnjeg prstena biciklističkih staza. Kući u Zemun se vraćam odličnom stazom na Mostu na Adi, koja se na Novom Beogradu, ponegde gubi u devastiranom asfaltu, a ponegde je moguće pratiti je. Tako do Tošinog Bunara i meni mrskog Prilaza (ulica Jakuba Kuburovića koja vodi u Prvomajsku gde od staza nema ni pomena) gde uglavnom stisnutih zuba balansiram kroz zastrašujuće gužve u automobilskom saobraćaju.

Ipak, pokušajte od napr. naselja Stepa da se biciklom spustite u centar grada!? Biće to posebno ekstreman doživljaj na koji su spremni samo hrabri!

Batajnica kroz koju npr. prolazi pominjana ruta Euro Velo 6, Zemun polje, Galenika, Gornji Zemun, Ovča, Borča , Kotež, Krnjača, Dobanovci, Surčin, Ledine, Rakovica Vidikovac Žarkovo… ne postoje na mapi biciklističkih staza u Beogradu.

Biciklističke staze u Beogradu: trenutno ih je oko 85 kilometara. Neka rešenja su sporna, kao što je ono na Slaviji, neke rute zastrašujuće, bar meni, kao što je vožnja kroz Ruzveltovu (sukob sa pešacima na stazi), ili Bulevarom gde se vozite kroz ogromne auto gužve paralelno sa šinskim saobraćajem i zglobnim gradskim autobusima. Od toga je još 7,5 kilometara od marine Dorćol na obali Dunava obalom Save do Ade Ciganlije. Na Novom Beogradu i u Zemunu staze su ukupno dugačke 50 kilometara. Prolaze skoro kroz sve novobeogradske blokove. Bici traka dužine 4,5 kilometara povezuje pravac od skvera Topčiderska zvezda, kroz ulice Vojvode Putnika, Aleksandra Karađorđevića do kružnog toka kod RTV „Pink”, i potom Neznanog junaka i Crnotravskom do Sportskog centra „Banjica”. Savski nasip počinje faktički od Omladinskih brigada i do Ostružničkog mosta možete voziti 9,5 kilometara.

Za sve nas bicikliste, i početnike i iskusnije, domaće i  goste, ne bi bilo loše, sada, u letnjoj sezoni, ipak biciklom izaći iz grada. U tom smislu, evo nekoliko preporuka za biciklističke staze u Beogradu, koje to i nisu oficijelno. Ili jesu, kako se uzme.

Prvo ću Vam preporučiti onu koju ja vozim a imate je detaljno i na ovom blogu. Ova staza počinje na Pupinovom mostu u Zemunu. Do njega se stiže da bi se zaobišle gužve u ulici Cara Dušana preko Pregrevice. Ta staza produžava dalje prema Borči dok se na putu ne izgubi. Posle mosta se zato siđe stepenicama ili nizbrdicom do nasipa i nastavi se pristojnim zemljanim putem. Kod Crvenke se već možete prebaciti na sam nasip da bi uživali u rečnoj flori i fauni. Direktan prenos Dunava. Prekrasno je. Tim putem  možete doći direktno do Zrenjaninca.

Druga tura je da Savskim nasipom, koji jeste deo Savske biciklističke rute odete do Ostružničkog mosta pa preko Jakova i Boljevaca sve do osvežavajuće Bojčinske šume, a vratite se putem preko Surčina. Ova tura ima preko šezdeset kilometara, što je za mene previše. Najviše volim ture od četrdesetak kilometara, ne više.

I konačno, za one izdržljive i sklone ozbiljnijim naporima (potpisnica ovih redova je žena) je odlazak bajkom do Avale. Ruta za odlazak biciklom je Bulevarom oslobođenja, pa preko Jajinaca i motela Hiljadu ruža, odakle počinje uspon.

Za mene, koja bicikl gura i pored Hajd parka do Topčiderske zvezde, ovaj izlet je i peške samo sfera fantastike.

Biciklističke staze u Beogradu?  Pitate za njih?

Planirano je još 120 kilometara istih. Vi držite palčeve, a mi ćemo se i dalje, kao do sada, boriti da ne ostanu mrtvo slovo na papiru.“

Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Nikolić Matićhttp://aleksandranm.wordpress.com
Majka jednog sjajnog sina, vlasnica velikog crnog psa. Blogerka. Deset godina profesionalni novinar RTS kultura, skoro dvadeset profesorka književnost. Živi u Zemunu. Biciklistička aktivistkinja u Ulicama za bicikle. Magistar književnosti. Na blogu Aleksandranm.wordpres.com u e formi objavila zbirku kratkih priča i tri romana. Bavi se i književnom i pozorišnom praksom i kritikom.