Sa velikim transparentom, svih mogućih boja,
Šetam svijetom spletenim od bola
Od sve šminke i svih laži gola.
Fantazije glave ofarbane u dugu
Su bajke, ostvarene samo na jastuku.
Kao suze slivaju se
Boje s transparenta
Na tijelo od perfekta i prezenta.
Žene pjevaju.
Muškarci ratuju.
Hodam i nosim riječi
Koje pjevaju o nesreći
Tetovirane na koži;
Pored suvog lišća ljubavi
Bolesne, koja priželjkuje smrt
A prokleta je da vječno živi.
Samo pečati- tragovi
I oči- lopovi
Otimaju još jedan zalogaj vazduha
Od Mjeseca: sijedog, nijemog duha.
Skinuta,
Izmučena,
Tučena
I odbačena
Sanjam stihove
Koji kroje dane nove,
Koji pletu noći ove
I na ramenu pretvaraju se u sove.
Pomilovana,
Pohvaljena,
Bliska
I voljena
Bunim se
Jer svijet nije
Ono
Što trebalo nam je.
