Težim trećinu tvog tijela
plus 21 gram koji si izdahnuo
a čuvam te zakopanog, kao grumen zlata,
duboko- u pijesku kojim niko nije koračao.
Ipak, sa lakoćom te mogu podići
i baciti da zgrabiš zvijezde. Nećeš pasti.
Gravitacija će nestati
i visine će te ukrasti.
Gravitacija i jeste to što boli,
što koči: da ne uzletimo slobodi u naručje.
Tijelo jeste to što pokorava:
što tamniči srce pa ono glasno tuče
u želji da razbije kavez.
Šta bi bilo da kažem:
vrijeme može teći unazad,
koračati od sad do tad
pa trčati u narednu godinu…?
Mogla bih dokazati:
pokvaren je svaki sat
kako bi očuvao vještački sklad
i održao nehumanu vladavinu
laži koje gutamo kao bombone.
Ti bi, slutim, baš uživao u tome
a ja svakom porom šapćem:
„Probudi se
i obećavam da biće istina.“
