Ostaviš li me jednom,
Večeri neke,
Umornu i samu
na raskrsnici gdje vjetrovi
šibaju i zvižde
neću plakati
jer čemu suze.
Otići ću bilo kojim putem
bez biranja
mjesec je putokaz
mojim snovima.
Otići ću negdje daleko,
Negdje gdje lipe cvetaju duže,
gdje noć ima svjetliju boju,
I gdje mogu da plačem
zajedno sa kišom.
Ostaviš li me jednom,
večeri neke,
Umornu i samu
na raskrsnici bez putokaza,
Zažmuriću i nasumice
krenuti bilo gdje,
Neće mi biti sumornije
nijedno nebo
od ovog tvog.
