fbpx
spot_img

Drobeno Stefan TićMi

SUZA JE U OKU POSMATRAČA

Sela je, prekstrila duge noge i rekla
Izvinite, napisaćete mi dve pesme i ako može čaša vode
Rekoh, gospodjice, nepristojno je
Naručivati pesme u prostoriji gde se naručuje obična turska
Sa malo šećera
I molim Vas, tu ranu što se poneli sa sobom
Ostavite ispred u kanti za kišobrane
Došli ste ovde i doneli svu tu kišu u očima
Ja zaista razumem i pubertet i hormone
I možda ste dobili i sve
Ali dve pesme? Pa šta će Vam to?
Samo mi napišite, rekla je
Kao da traži iskupljenje
U redu, sa čime ćete pesmu?
Nestalo nam je tonika i ako biste želeli
Da se posle stihova osećate malo bolje, ni to nemamo
Evo, doneću Vam celofan da tu ranu umotate
Kao pitu
Da je ne gledam više
Nepristojno je šetati sa otvorenom ranom
I plus sesti tako i samo prekrstiti noge
Priberite se
Znam da niste ni sanjali da ćete biti zlo…pa sam zastao
/štucnuo sam/
Zlo..ostavljeni, to sam hteo da kažem
Znam da niste ni sanjali
Ali evo, mogu vam na poslužavniku doneti svoje kosti
Jer sve što je unutar mene
Odavno predstavlja samo bunar želja
U redu, donesite, kada ste već tako odlučili, rekla je
I nemam ništa krupno, sem ovih očiju
Tako da platiću Vam…
Platiću Vam tako
Tako što ću samo da zažmurim
I baciću novčić prema vama
Usput ću da zamislim želju
I ne, ne bojte se
Vi ste jedan džuboks
Vi ste jedan šarlatan
Vi ste đilkoš
Ali mi kao takvi odgovarate
Doneste mi Vaše kosti
I čašu vode ako nije problem
Sa vašom kratkom biografijom
Ako može
U njoj sve piše, gospodine
Mi smo jedno vreme i bili zajedno
Moja je velika želja da me se setite
Ali se Vi ne sećate
Vi ste dobili amneziju:
Zaboravljate i dobro i loše
I mene i Vas i njih i grad i bol
I radite u ovoj kući Zaborava
Zaboga
Ja svakoga dana dolazim
I naručujem Vam pesmu
Da se prisetite
I uvek ništa
Ali od danas
Od danas odlazim samo Vašim pesmama
Da se one prisete Vas

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Stefan Mitić
Stefan Mitić
Da li bi iz ovih prigradskih očiju što mirišu na ustajalu provinciju, sitne radosti, ajvar i kamenolom duše izrasle pesme ko pupoljci da sam rođen na Slaviji? Stefan Mitić (tićMi) nije rođen na Slaviji, već u Leskovcu, istog datuma kao i čuveni pisac Edgar Alan Po: 19.01.1992. godine. Za razliku od Edgarovog ramena na kome čuči gavran, na Stefanovom čuči perut.