fbpx
spot_img

„Đuzepe Meaca“ čuva krunu

„ĐUZEPE MEACA“ ČUVA KRUNU

 

Da li će kralj biti krunisan ili će odmetnuti rival ukrasti krunu po prvi put u istoriji kluba? Šta god da se desi 28. maja u prestonici mode, šampionska kruna stiže u Mardid gde će boraviti narednih godinu dana. Istu nestrpljivo očekuju i na „Bernabeu“, kao i na „Kalderonu“. U reprizi lisabonskog finala od pre dve godine, Čolo Simeone, svakako će pokušati da naplati stari dug omraženim „kraljevićima“ i prvi put u istoriji Atletika „jorgandžije“ ogrne šampionskim plaštom. U Lisabonu je za to falilo svega nekoliko minuta i manjak sreće Serhija Ramosa, međutim, nije se sve završilo kao što je već bilo viđeno po isteku devedesetog minuta u crveno-belom delu Madrida. Finale je otišlo u produžetke, u kojima se psihički ispražnjeni Atletiko nije oporavio od šoka, a Real je to umeo da iskoristi. Konačnih 4:1 za „bele“, nije ogledalo stvarnog stanja na terenu onog što se odigravalo tokom 90 minuta. Zato su, verujem, u taboru Atletiko Madrida spremni na osvetu i imaće motiv više u milanskom finalu.

 

Iako je na klupi Atletika Simeone, Argentinac koji je imao zavidnu karijeru i svoju ekipu vodi upravo onako kako je i igrao, borbeno, oštro, na nož i katkad spremno i na prljavu igru, što je nesumnjivo dalo rezultata prethodnih godina, sa druge strane, na klupi kraljevskog kluba, nalazi se čovek koji će svakako svoju ekipu voditi upravo na način kako je i pre jednu deceniju istu vodio na terenu u eri slavnih „galaktikosa“. Zinedin Zidan, čovek koji je bio mađioničar na terenu, maestro koji je delio lopte i davao golove na čudesan način, koji je volejem sa 16 metara, u finalu 2003. godine protiv Bajer Leverkuzena, krunisao Real i potpisao jedan od najlepših golova u finalima svih vremena, zahtevaće od svojih izabranika da igraju upravo na takav način. Brzo, jednostavno, lepršavo, a među njima svakako ima sposobnih da ožive Zizuovu magiju. Otkako je došao u klub na mesto prvog trenera, ekipa je zaigrala kao preporođena, došli su dobri rezultati u Primeri, ali i ono što je upravi kluba i armiji navijača najbitnije, plasman u samu završnicu najelitnijeg takmičenja. Kao klub, čiji su kapiteni najviše puta podizali ušati pehar, to je svakom treneru i igraču kraljevskog kluba osnovni motiv pred početak svake sezone. Zato će na terazijama želja, prevagnuti i odlučivati mrvice. Real jedanaesti ili Atletiko prvi put.

 

Po broju asova ističu se i jedan i drugi klub. Svakako su imena Realovih fudbalera zvučnija na fudbalskom tržištu, ali posebnu potvrdu veličine tražiće dva igrača na suprostavljenim stranama – Kristijano Ronaldo i Fernando Tores. Prvi nedovoljno dokazan u dresu reprezentacije Portugala, drugi je sa Španijom bio na krovu Evrope i sveta. Prvi je pokupio sve u klupskom fudbalu i bio vedeta timova u kojima je igrao, drugi je, sem u Liverpulu koji nije u tom periodu uzimao titule, u drugim klubovima više osporavan nego slavljen. Kristijana Ronalda bije glas da se „izgubi“ u finalima, da ga nema u najvećim utakmicama. Potvrda te teze je na neki način i lisabonsko finale gde je tokom 90 minuta bio neprimetan, da bi došao do daha tek u produžecima kada se Atletiko predao. Fernando Tores se vratio u svoju kuću, svojevremeno zlatni dečko Atletiko Madrida, ostao je željan trofeja sa ekipom koja ga je fudbalski stvorila, vinula u sazvežđe fudbalskih superstarova. Lutao je po drugim klubovima, Liverpul, Čelsi, Milan, velika imena, ali činilo se nigde nije pokazao ono što je činio u dresu reprezentacije. Sada je svoj na svome i želi da se zlatnim slovima upiše u istoriju voljenog kluba.

 

Odgovor na pitanje ko će biti novi kralj kontinenta, otkriće nam 28. maja, zeleni travnjak i tribine, jednog od poslednjih velikih stadiona Evrope. Zdanje sa dušom koje pamti velike okršaje, asove, poteze i golove, stadion sa tradicijom koji, u eri kad niču novi fudbalski stadioni koji više liče na šoping molove nego na mesta, poprišta fudbalskih bitaka, zaslužuje jedno ovakvo finale, nadamo se da će udahnuti duh slavnih bitaka, okršaja timova koji su kroz istoriju istrčavali na čuvenu milansku travu, ekipama madridskih rivala. Stadion koji dele milanski rivali, ovaj put biće svedok okršaja „večitih“ iz Madrida. San Siro ili Đuzepe Meaca, zavisno da li razgovarate sa navijačem Milana ili Intera, doneće novu, sjajnu epizodu ljubiteljima evropskog fudbala i velikih derbija. Noć, 28. maja, biće noć madridskog slavlja. Ostaje da vidimo, obojenog u belo ili u crveno-belo.

Autor na "Meaci"
Autor na „Meaci“

Real – Atletiko 4:1

Borislav Kosanović
Borislav Kosanović
Pesnik i pisac, romantični huligan. Član „Arte“ družine, sa boravištem u Kljajićevu, a živi tamo gde putuje. Večno razapet između Disove tame i Mikine vedrine, svojih omiljenih pesnika, jednako ga inspirišu i Jesenjin i Džim Morison. Konture vedrine mu daju tri stvari istog početnog slova, „Partizan“, pank i poezija, a boje crtežu duše donosi osmeh ćerke Katarine. Sve što piše i stvara čini s nadom da će jednog dana ona biti ponosna na njega.