fbpx
spot_img

Evergrin diznijevci – ‘Drvo želja’

 

 

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

U ove žarke dane, nudimo pak jednu zimsku pričicu koja sadrži malo božićno-novogodišnje čarolije, kad se već standardno svi slatko trepere u iščekivanju ugođaja koji će podeliti sa svojim bližnjima i dragima, aneki i strepe i kako će premostiti putanju do nove stranice kalendara, sve u brizi za neku osnovnu pristojnu egzistenciju…

Iz famozne, uvek šarmantne i aktuelne diznijevske radionice imamo zanimljiv prikaz kako se poznata pačja porodica snalazi u prilikama kad treba da posegne novogodišnjim radostima i da priušte sebi po neko skromno („skromno“?) zadovoljstvo i poklon (Ovaj strip je kod nas objavljen u tadašnjem „Mikijevom almanahu“ za srećnu novu 1990.)

Foto: Mišo Koprivica

 i u ovoj urbanoj atmosferi se našlo dovoljno mističnih i bajkovitih motiva – tajanstveni dobroćudni starčić, kome su sestrići pomogli da pređe opasno prometnu ulicu, u svom neobičnom dućanu im u znak zahvalnosti poklanja drvo želja, koje ne zahteva nikakvu brigu oko sebe samog, samo… treba biti umeren sa onim što se poželi! Njihov ujak Paja je na početku prirodno sumnjičav i ismevački raspoložen (u nekom trenutku su i prestrašeni), ali uskoro se  uvere kako drvce funkcioniše…

Foto: Mišo Koprivica

Ispostavlja se da drvo rado ispunjava materijalne želje (predmeti koji ispadaju iz semenja koje se naduje poput balona), i to su za početak praktični predmeti za koje se posle upotrebe pojavi poruka da ih valja pojesti, pa zamislite kako to deluje u slučaju lopate za sneg i usisivača! Međutim, uskoro se pojavljuje i Deda Baja koji ih, oduševljen ovim primerkom vegetacije, nagovori da mu „spontano“ poklone drvce; u miru svoje kancelarije (blizu blagotvorne blizine trezora, naravno) on isprobava delovanje njegovih čudotvornih moći… Počinje od sitnog nakita ali naravno, Baja ne bi bio Baja, kad se postepeno ne bi prebacio na krupnije stvari, kao što su čak i zlatni bageri za razgrtanje novca!! No, on uopšte ne žuri da ih haba pri praktičnoj upotrebi, a ne sluša ni glas koji mu govori da onda pojede mašine – to će mu se žestoko obiti o glavu i dušu, jer revoltirane mašine uzvikuju „Onda ćemo mi da jedemo!“, i kreću u juriš na trezor!!

Prilikom ponovnog kontakta sa Bajom, njegovi mlađi rođaci se uveravaju da je veooma očajan, što je čak dočarano bujicom njegovih suza kroz telefonsku slušalicu!! Neko se dosetio da pita drvce šta treba da se uradi, i… Drvo je iznedrilo jedne makaze, što bi žnačilo da… Ovog puta nastupa i Pajina kratka ali očajnička reakcija, kao otpor opciji da se drvo iseče, ali preovlađuje rešenost sestrića da pomognu Deda-Baji. I zaista, nakon što drvce padne, sve se vraća u pređašnje stanje i kod Baje Patka je sad sve u redu. Ipak, revoltirani Paja ne odoleva svojoj potrebi da mu očita bukvicu preko telefona ali, samo što se zaleteo da to učini… u nekom poslednjem zamahu, drvce je ispustilo seme iz kojeg bi trebalo da izraste nova biljka, pa, ko zna da ceni nove nade i nove šanse… kraj priče i slutnja novog početka, i tako u krug. Živeli!

 

 

 

 

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.