fbpx
spot_img

Gagine priče za decu i odrasle: Kad bude spreman

Jednoga dana Uki se razboleo.

O nije to tako strašno, ali nije ni malo lepo. Mama i tata su se tad mnogo uplašili, je Uki nije mogao da trči kao obično, nije mogao ni da jede, ni da priča. Nije postavljao svoja bezbrojna pitanja o svetu koji ga okružuje. Samo je ležao, a okice su mu bile tužne.

Upravo te tužne okice su najteže pale mami i tati. Znali su oni da se malena deca razboljevaju, pričali su im drug, ali niko im nije rekao da će ovako biti.

Pipnuli su mu čelo, bilo je vruće. I obrazi su bili crveni, a rukice i stopala hladne.

Mama i tata su se vrlo uplašili i brzo odveli Ukija kod teta doktorice.

– Bakterijaska upala – rekla je teta doktorica i prepisala neke sirupe.

Kad su se vratili kući požurili su Ukiju da daju sirupe da bi pre ozdravio. Uki je zinuo da popije sirup:Jedan je imao lep ukus, a drugi se baš i nije sviđao Ukiju. Nije hteo da ga pije. Sve je pljunuo i umazao sebe i mamu. Mama je bila vrlo vešta u mnogim stvarima, davala je Ukiju vitamine i kapi i čistila nos, ali zbog ovog novog sirupa koji se Ukiju nije svideo, nije znala šta da radi.  Uki je okretao glavu i plakao.

Baba je došla da obiđe Ukija. Mama i tata su bili vrlo zabrinuti. Sirup je morao da se popije što pre, ali… 

Mama je strpljivo i nežno pričala Ukiju da mora da pije sirup, a tata je strogo rekao mami: 

– Mora da popije, ako neće milom, moraće silom. 

 Tate su vrlo jaki i hrabri za mnoge stvari, ali kad su bebe u pitanju, tada su tate vrlo plašljivi i onda glume stogoću.

Onda je i baba polako prišla i rekla:

– Stanite malo. Uki je pametan, on zna da mora da popije sirup da bi ozdravio. Ali Uki nije spreman. 

– Šta, da čekamo da mu temperatura skoči još više? – rekao je tata.

– Ne. Sačekajte samo malo, dok Uki skupi snagu.

Uki je prestao da plače. Svi su sačekali još trenutak, dva pa pitali Ukija:

– Uki, jesi li sada spreman?

Uki je pogledao ozbiljno oko sebe pa duboko udahnuo. Udahnuo je još malo snage koja mu je bila potrebna. Pogledao je u mamu i otvorio usta. Za čas je popio sirup.

– Bravooooo.  – svi su srećno  vikali. 

– Bravo Uki, ti si junak. Nije ti se svideo sirup, a popio si. To rade pravi junaci. A da bi bio još snažniji moraš piti čaj i limunadu.

Napravili su mu limunadu i skuvali čaj. Uki je počeo da pije gutljaj po gutljaj.

– Uki, osećaš li kako ti snaga ulazi u ruke i noge? 

– Da. – Uki je klimnuo glavom

– Limunada daje snagu i kad je piješ bićeš opet brzo zdrav. Uskoro ćeš opet biti  snažan da trčiš i da se igraš. 

Otada  je Uki, kad god bi se razboleo,  bez probema pio sirupe, čajeve, limunade. Roditelji bi samo sačekali da Uki udahne malo snage, klimne glavom i kaže da je spreman. 

Čajeve i limunadu pio je i kad je bio zdrav; da bude još snažniji.

Kad je malo porastao pitao je mamu, da mu objasni šta su to bakterije.

– To su male životinje. Toliko male da se ne vide. One budu na rukama i ako dobro ne opereš ruke, nego ruke staviš u usta, one uđu u grlo i onda te grlo boli.

Zato je Uki uvek prao ruke, da pobedi bakterije.

KAD SE DETE RAZBOLI,

MAMA MORA BITI BLAGA,.

DA SAČEKA DA DETETU DOĐE SNAGA

I DA BOLEST NESTANE BEZ TRAGA.

DETE TREBA BITI SPREMNO ZA SIRUP, ČAJ I LIMUN.

VAŽNO JE ISTO, DA SVE BUDE ČISTO,

ZATO RUKE PERI UVEK

TAKO SE OD BAKTERIJA BRANI.

SA TAKVIM PONAŠANJEM 

NA PRAVOJ SI STRANI. 

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.