spot_img

Katarina Branković Gajić: Oštrija od mača

Smutna vremena drobe misao
Stojimo kao mete na strelištu
Na svim poljima, boj se bije
A, rat nije…

Pucajte…
Ja stojim…
Hrabrosti imam
Kao Marija na Prkosima
Kao Jovanka Orleanka
Sa porukama Božjih glasnika
Sa misijom spasenja i odbrane
Čistote misli, reči neizgovorene…

Kao meta na strelištu
S gnušanjem gledam
Mnogo toga treba da se nađe
Na smetlištu…

Ruka na obaraču
Drhti prst u tom metalu
Rafal neka sevne
Metak će proći kroz mene
Štit su mi majke, svetice i žene
Koje svako jutro i veče
Iskonsko, čisto u meni
Spomene…

Ne može se ubiti duša
Ne može se ubiti u meni žena
Na konju jaka, u biti nežna
Glasna, tiha, budna, a snena…

Na bojište bez oružja
Bez obarača
U meni samo reč
Neizgovorena
Napisana
Jedna pesma
Oštrija od mača.

Katarina Branković Gajić
Katarina Branković Gajić
Književnica koja potiče iz stare beogradske književne porodice. Njene pesme, romani i dela u kulturi, govore više o njoj, nego bilo koji podaci iz administrativnih papira, te otuda i nema potrebe pisati o plaketama, poveljama i zahvalinicama koje je dobijala za širenje kulture i pisanje. Član UКS-a. Predsednik Кnjiževnog kluba „Skadarlijska boemija“ koji je osnovala i uspešno vodi godinama u Skadarliji u vidu okupljanja pisaca iz celog regiona i šire. Član je Društva Skadarlija i tako učestvuje u organizaciji skadarlijskih manifestacija. Organizator više humanitarnih akcija. Uvek je bila i ostala SVOJA.