Ćutim u polju ispod oblaka.
U obične stvari gledam.
I trava ima oči.
Plave, poput neba.
Ispod trepavica
Sunce se sakrilo.
U njegovim nedrima
zamirisalo je cveće.
Srce mi iz stomaka
na travu izašlo.
Pa lagano šeće.
U svoja usta, uranja sećanja.
Osmehom miluje
sve oko sebe.
I ono bi da gleda,
obične stvari.
Pticu u letu, zelenu travu,
polja žitna…
Različak plavi.
Osmeh moj do neba se diže…
Ćutim…
Tu u polju
ispod oblaka.
Znam…
Nisam sama.
Okružuju me obične stvari…
Trava miriše na proleće.
