fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Poznajem noć

Uđoh u noć, dugu predugu.

Zapevah,

da ne bi zaplakala.

Zagrlih drveće,

tako je lepo…

Snove spustih, kraj uzglavlja.

Zaboravih prošlost,

kao da je nije bilo

A možda se,

još uvek nisam

ni rodila.

Pribojavam se večeri.

Pomalo je hladna.

Čuh, zavijanje sa planine..

Prestajem pevati

strah me hvata…

Pogledah u ruke,

opet su prazne…

Naslade samoće,

noć zaleđava.

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.