Pupčana se vrpca tla-
omotala oko Mjeseca.
Ne procesuiram zbivanja
unazad nekoliko godina..
U srcu je identična,
anemija, anomalija-
opozitnih praiskona.
U obzir dolaze,
njegove kopije.
Da me, makar trenutno
prevare te iluminacije..
Ponekad mi se učini-
kao da smo još mladi
u ljubavi, i on će doći.
Onda se sjetim –
presudile su čini.
Posjeti tamnog hrama,
nepatvorenoj bliskosti.
Njega nema tu
i neće ga ni biti.
S tom se konstatacijom,
konstrukcijom realiteta..
Konačno, moram pomiriti.
*jedanaesta zbirka*