Voljela sam šumu pored crkve. Rado sam se prepuštala gorostasnosti njenog drveća i upornosti bršljana koji se privukao tik do epicentra. Često sam tamo odlazila, ne planirajući povratak zbilji.
Začudo, jednom sam susrela svoju dušu,a strah me mimoišao. Bilo je fascinantno razgovarati spiritualno, uz omaške onostranog. Grčevito sam pokušavala opipati njenu materiju, no bezuspješno.Nitko nije mogao otkriti enigmu tolike razine tajnovitosti. Vidjela sam sve propuste, zavirujući u kaleidoskop prošlosti. Kako se suočiti sa unutarnjim demonima? Plesali su oko mene, spremajući se za skorašnji odlazak. Znala sam da me nitko ne može otkupiti od ove kobi.
Dogodilo se ono čega sam se najviše pribojavala- postala sam dio njih. Ne vidjeh više lica dragih osoba, doli samo njihove sjenke.
Slijepa i zatočena, lutala sam dimenzijama pada, sanjareći o spasitelju koji nikada neće pristići. Jer, ipak, njegovi vidici prelaze svjetove začaranosti.
