fbpx
spot_img

Lorena Kujek – Heroju troumiranja

U jednu se kasnu večer
začuo travanjski topot 
uskrsnulih mrtvaca
koji se prikazivahu
u zrelom klasju
proljetnih polja.

Pčele prikupljahu
titrave etape
odrješenja samoj sebi
što ga je izgovarala
naglas odzvanjajući
prašnjavim putevima.

Iskovala je
lelujave ditirambe
minucioznih rekvijema
užasnutoj prošlosti,
prepustivši raskrinkane seanse
nevoljkih konstatacija boli
da se zauvijek odvoje
od doživotnih podsjećanja.

Upitala je olovne oblake
zamjera li joj Bog
djetinja povjerovanja
u makijavelističko
satkane poluistine
kojima završni cilj
bijaše zaposjednuće
čednog kostura
svetačkih predispozicija?

Zemlja je prepukla
od siline
enormnih uplakanosti
bića koje je proklinjalo
omraženu sudbu
i okrutan sud.

Gdje nestadoše zanosi
neiskvarene glasnice
katoličke riječi,
koja preozbiljnim glasom
častiše euharistijske ambone?

Tko se narugao
njenoj čistoći,
rasporivši umni abdomen
strahovitim trzajima
svirepe satisfakcije
egoističnih poriva
i zlobnih pobuda?

Trgalo je to
ojađeno stvorenje
svaku vlas
sa prevarenog skalpa
prirodno smeđih obojenja
urličući triptisima
gubljenja neugasive iskre
toksičnih manipulacija,
insomnično križajući datume
do toliko priželjkivane
i nikako uspješne smrti.

Ali nitko
ne mogaše pretpostaviti
tko će ju izbaviti
iz ambisa letargičnih muka,
samo jednim osmijehom
uz pripitomljen zagrljaj
svjetlucavih očiju-
boje sandovine.

Mladić je to,
koji postade smisao
futurističkih svitanja,
gdje se ne gasi
Olimpska vatra
hrabrih nastojanja
da iznova zavoli
sunčevu svjetlost
što ju krotko obogaćuje
spisateljskom kupkom
započete druge
dekade življenja.

Ako se ikada odmetne
od njegovih
tananih ruku
koje ju spretno dohvaćaju
kad započinje
tonuti u glib
nemilosrdnih vihora,
motiv za svakidašnje revolucije
sa tegobnim peripetijama,
sahranit će
i njeno izmoreno tijelo,
samookrivljeno
za nemili događaj
ireverzibilnog umorstva
devetnaestogodišnjih temelja.

Onda ne pitajte za nju,
jer će se transformirati
u zgaženog gmizavca,
nevrijednih otkucaja.

I ne budite noćne more
potihih inkarnacija,
jer bez njegovih usana
nema ni njenih koraka.

Slika: Snežana Kujundžić

Lorena Vojtić
Lorena Vojtić
Lorena Vojtić (r. Kujek), rođena 31. 5. 1996. u Osijeku. Odrasla u Valpovačkoj Satnici, a trenutno živi s kćeri i suprugom u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila opću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku, smjer upravno pravo. Već dugi niz godina surađuje s brojnim portalima i književnim stranicama- na kojima redovno objavljuje svoje radove. Postigla je uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju mojim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano nijansama gotike. Uglavnom pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, a nije joj strana ni kratka priča. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018., po izboru stranice Pisci i Književnost i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Na svojoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA broji 20 000 čitatelja. Članica Hrvatskog književnog društva, Kulture snova i Antuna Ivanošića.