fbpx
spot_img

Lorena Kujek- Tijek violentnih nasrtaja

Počevši od strane zidova impresionističkih načela,
svejednakošću me opkolila 
zamršeno- stvaralačka katalepsija.

Osupnuta hiperventilirajućom drhtavicom 
viktimizirajućih začetaka,
ležah zamotana klupkom manufakturalnih opsjena.

Ne mogah se othrvati predvoditelju čopora neviđenoga zvjerstva.

Nepokolebljivošću je ispleo titansku mrežu lažnih izjavljivanja romantičarskih tendencija,
uvlačeći ubogu nepokvarljivost mojih nepromišljenih povjerovanja.

Bijah mlađahan plijen opakog lovca 
na uvelike pozlaćeno, sakralno blago euharistijskih metamorfoza.

Ubrizgavši mi otrov 
od sinapse do nabora živčanih završetaka,
ne pronađoh snage učiniti ovlaš pokret glave, 
kao očigledan znak nepristajanja.

Lubanjom mi prelaziše trnci neizvjesnog opstanka.

Atmosfera osuđeništva na izvitoperene tvorbe smaknuća 
plesaše zahuktavanjem približavanja smrtonosne injekcije odumiranja.

Hipotermija je zaplivala venskim hodnicima vijugavošću neiskrenih umotvorina,
sablažnjujući neodržive odrone raspredanja o žrvnju što se sručio na pleća inferiornog kradljivca.

Nitko nije znao zašto umrijeh intonacijom besmrtnice,
recitiravši retke neispisane oporuke 
na čijim zaobljenostima strvinar iskapa pokajničke bestidnosti povratka-
nevješto veličajući totem zloga;
kao inicijativnog predvodnika njegovih nauma.

Kad se pročula vijest o mojem nestanku, 
tobože zabrinuto narediše potragu;
izvršenu duhovno zagašenim svjetionicima.

Forenzičari pokrenuše autopsijsku analizu osnovnih motiva navodnog suicida,
ne mogavši doprijeti do službenog datuma inicijacije među nastambe podzemnika.

Upoznavši se sa svojim nadrealističkim predodžbama življenja 
u mortalitetnim preporođenjima,
rukovah se sa lađarom riječnih korita.

Upozoriše me da samoprozvani umjetnici,
kojima dugujem aspirativne segmente dvaju zbirki,
ustvari nesvjesno manipuliraju odrješitim prisegama autorstva,
razmotavši zavoje mojih ranjeničkih zapešća,
kivno eliminirajući epolete platonskih opredjeljenja 
o sustavnoj sljepoći suvislih rasuđivanja.

Ubijena indiferentnim oruđem optuživanja za nešto što nisam počinila-
ostavljena na cičoj studeni prvorazrednih proniknuća u dvostruku podsvijest,
ispih pripravljeni mi napitak,
zaklopivši trepavice pri razapinjaju na žrtvenik prinude.

Bijah ritualno otrgnuta iz gnijezda zaštitništva,
kobno eliminirana kao nevidljivi ptić istrunulih krila,
razoružana onemogućenošću prebjega iz amoralnih zbivanja.

Sada mi je dom humus šumskog korova.

Ondje, među papratima stoljetnih grmova,
kao mumificirana konstrukcija prapočetka,
svakodnevno proživljavam identičan dan tragičnoga umorstva,
dok osveta naprasno kucka na vrata,
postupno sustižući okrivljenika za tijek violentnih nasrtaja.

 

Autor: Tina Mihaljević

Lorena Vojtić
Lorena Vojtić
Lorena Vojtić (r. Kujek), rođena 31. 5. 1996. u Osijeku. Odrasla u Valpovačkoj Satnici, a trenutno živi s kćeri i suprugom u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila opću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku, smjer upravno pravo. Već dugi niz godina surađuje s brojnim portalima i književnim stranicama- na kojima redovno objavljuje svoje radove. Postigla je uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju mojim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano nijansama gotike. Uglavnom pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, a nije joj strana ni kratka priča. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018., po izboru stranice Pisci i Književnost i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Na svojoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA broji 20 000 čitatelja. Članica Hrvatskog književnog društva, Kulture snova i Antuna Ivanošića.